“Sanja, daj napravi neki tečaj za virtualne asistente!”- Nije mi to zanimljivo.“Ali to ti je laka lova! Pa vidiš kako <ime više nije poznato ni redakciji> u Srbiji mlati pare… “- Vidim, ali neću.“Bedasta si”.- U to uopće nema sumnje.
Otprilike je tako tekao jedan moj razgovor prije 4 godine. Bilo je takvih razgovora više. Ima ih i danas. Periodično bi mi netko dobronamjerno uletio sa savjetom i pitanjem zašto ne radim tečajeve za virtualne asistente. Ili bi me netko pitao treba li mu takav tečaj (što je sad i bio trigger za pisanje).
Pitanje je skroz na mjestu. Savjet koji sam dobila je dobar. Financijski i poslovno gledano, to bi bio prirodan slijed i vrlo logičan potez za mene prije 4 godine, a možda i danas.
U to vrijeme virtualna asistencija u Hrvatskoj je bila velika novost. Tečajeva za virtualne asistente nije bilo (nula), a sve više ljudi se zanimalo za to. Bila sam na pravom mjestu u pravo vrijeme jer sam u to vrijeme bila netko tko je relativno dobro poznat u toj maloj niši.
Pa ipak, ideja da držim tečajeve za virtualne asistente me jako odbijala. Dijelila sam znanje o virtualnoj asistenciji kroz blog postove, video materijale, postove na društvenim mrežama, odgovarala na hrpe mailova i poruka. Kasnije otvorila FB grupu kad mi se više nije pisalo iste odgovore koje vidi samo ta jedna osoba.
Taj način mi je bio OK. Format tečaja za virtualne asistente mi nije bio OK.
Teško mi je racionalno objasniti u čemu je razlika. Dobar dio mojih razloga svodi se na osjećaj, na pretpostavku.
I da, moguće je da sam potpuno u krivu.
Moj osjećaj kaže da onaj kome stvarno treba tečaj za virtualnog asistenta ne bi ni trebao biti virtualni asistent. Ili, da nikad neće postati vrhunski virtualni asistent. Ili, to nije virtualni asistent s kojim bih ja rado surađivala i kojeg bih rado angažirala.
Zato mi je bilo licemjerno držati tečaj, uzimati lovu ljudima, a istovremeno misliti da im to ili uopće ne treba ili im, dugoročno gledano, neće pomoći.
Sad kad napišem - vrhunski virtualni asistent - to zvuči dosta bahato. Ali nemam bolju riječ od toga. Možemo li se složiti da postoje bolji i lošiji virtualni asistenti? Da postoje oni koji stvarno rasturaju, ali i oni drugi?
Upravo oni virtualni asistenti koji stvarno rasturaju, na koje ne samo da se možete osloniti nego jednom kad ih angažirate više ne znate kako ste živjeli bez njih, e pa njima mislim da nikad nije trebao tečaj za virtualne asistente. Ni kad su tek bili početnici. Čak i ako su ga pohađali.
Imam par kolegica s kojima surađujem koje jesu prošle slične tečajeve na početku. Ne vidim to kao problem, ne mislim da su zbog toga one lošiji virtualni asistenti, samo mislim da im ti tečajevi nisu ni trebali.
I sama sam na početku angažirala nekoga da mi pomogne i objasni par stvari. Bio je to čovjek kojem sam platila sat (ili dva, ne sjećam se točno više) vremena savjetovanja o Upworku.
85 % informacija koje mi je dao su bile ili krive ili nisu imale veze sa mnom i onim što ja želim raditi, ali u tom trenu sam imala osjećaj da znam više no jučer i ublažilo mi je nesigurnost.
Nesigurnost u početku je normalna. Potreba za pomoći i savjetovanjem, za malo držanja za rukicu je OK.
No ako hoćete biti virtualni asistent i onda upisujete nešto što je koncipirano kao škola, nešto što traje tjednima, što se proteže kroz puno modula, onda se bojim da ili bacate novac, ili se upuštate u nešto što neće dobro završiti.
Taj moj osjećaj vezan je isključivo za virtualnu asistenciju i tečajeve koji je prate. Ne pričam općenito o edukacijama i drugim zanimanjima.
Virtualna asistencija je takva da morate biti samostalni. Morate biti snalažljivi. Morate imati i muda. Ne možete biti dobar (da ne kažem opet vrhunski) virtualni asistent ako se svega bojite, ako se ne usudite probati. Ako vam je potrebna baš velika štaka, to nije posao za vas.
Možete probati, možete neko vrijeme i opstati, ali to obično završi frustracijom.
Gledam ljude kako se i nakon tečajeva i nakon xy mjeseci rada i dalje jednako muče kao i na početku. Teško pronalaze klijente, a kad im neki klijent kojeg su jedva dobili ode onda doživljavaju panične napadaje. Očekivanja su im od starta nerealna. I da, reći ću i to: takvi bi htjeli i ovce i novce. Ne bi imali šefa, ali se i dalje ponašaju kao zaposlenici za čiju je karijeru odgovoran netko drugi.
Danas je situacija bitno drugačija nego prije 4 godine. S jedne strane, informacije su svima puno dostupnije. S druge strane, i virtualnih asistenata je više. Znate koga još ima više nego prije 4 godine? Nezadovoljnih i razočaranih virtualnih asistenata.
Ne krivim tečajeve za to. Nisu tečajevi ni organizatori krivi. Ali dok tečajeva nije bilo onda se u taj posao nisu upuštali ljudi kojima tečajevi baš jako trebaju, nego oni koji su bili dovoljno vješti, ili ludi, da se sami probiju kroz početne probleme.
I što sad? Pa ništa. Tečajevi će i dalje biti tu. Moj savjet je da dobro razmislite trebaju li vam.
Da danas ulazim u tu priču, platila bih sat vremena savjetovanja s knjigovođom. I to ne s bilo kojim knjigovođom, nego samo s nekim tko dokazano ima iskustva s klijentima koji rade kao virtualni asistenti i freelanceri (da znaju što i kako s Upworkom npr.).
I čitala bih tuđa iskustva, blog postove, istraživanja, slušala intervjue, postavljala pitanja u grupama direktno i konkretno. Ako mi to ne bi bilo dosta, platila bi još sat-dva savjetovanja s nekim iskusnim virtualnim asistentom (ne, ja ne nudim to kao uslugu). Ali to samo ako bi imala zapisana vrlo konkretna pitanja na koja ni nakon tjedan dana kopanja nisam našla jasan odgovor.
I onda bi pregrizla i krenula. Kad i ako bi mi zatrebalo znanje o SEO, Mailchimpu, Excelu, Descriptu, Canvi ili nečem desetom (ali konkretnom) onda bi upisala edukaciju specijaliziranu za to. Učila bi dalje uz rad i kroz iskustvo.
Učim i danas. Možda ovim člankom nekoga poštedim frustracije, možda nekome uštedim koji Euro, a možda ću upravo sad naučiti da ovakvi to-je samo-moje-mišljenje članci nisu pametni, ali bože moj, ni prva ni zadnja greška.
Go2human Hub je brand Ljudomata.
U Hubu spajamo virtualne asistente i tvrtke i pomažemo im izgraditi dobar i pouzdan poslovni odnos.
LJUDOMAT, obrt za usluge, vl. Sanja Veletanlić
Adresa: Crvenog križa 15, 10000 Zagreb, Hrvatska
OIB: 96547419905 | Email: info@go2human.com
IBAN HR0924020061140358347 | Banka: Erste & Steiermärkische Bank d.d.