Arhiva dnevnika jednog problema

Arhiva dnevnika jednog problema



Siječanj 2021

 
25/1/2021 Treba li o prljavom vešu pričati tek nakon što ga operemo?
Treba li o problemima govoriti javno u trenutku kada su još u fazi 'imam problem'? Popularno je pričati o tome da je za svaki uspjeh potrebno nekoliko neuspjeha, da su svi uspješni napravili tisuće pogrešaka prije no što su nešto dobro napravili - no paradoks toga je da o problemima obično slušamo tek NAKON što su riješeni.
Jako rijetko sam imala prilike slušati otvorenu, iskrenu priču o poslovnim problemima nekoga dok je taj problem još itekako aktualan, prljav, blatnjav, smrdljiv.

Razlozi PROTIV

  • Ostavit ću krivi dojam, ostavit ću loš dojam, mislit će da sam nesposobna, nepouzdana, neće nitko sa mnom htjeti više raditi. To je otprilike tijek misli koji me koči da o tome pišem javno. Strah od lošeg marketinga i gubitka povjerenja postojećih i budućih klijenata.
  • Dodatno, ako krenem o problemima pisati javno, vrlo vjerojatno će se naći ljudi koji će to shvatiti kao poziv da sudjeluju sa savjetima. No, što ću sa savjetima koji mi se ne svide ili za koje nemam dovoljno hrabrosti? Nije li bezobrazno rasprostrti svoje probleme pred druge, a onda ignorirati dobivene savjete? Može li 'razgovor' biti sam sebi svrha?
  • Ljudima je dovoljno vlastitih problema, ne treba ih dodatno opterećivati.
  • To se jednostavno ne radi - vjerojatno postoji dobar razlog za to.
 

Razlozi ZA

  • Imam problem koji me koči i koji ne znam riješiti tako da sama sa sobom o njemu razmišljam. Imam potrebu to izbaciti van, na papir, ekran, u svijet.
  • O čemu god drugom da sad krenem pisati osjećam se kao grozni fejker i ne mogu. Šutim. Zakopavam se. Ne sviđa mi se to.
  • Javno pričanje o problemu mi može poslužiti kao dobra motivacija da ga krenem rješavati.
  • Iskrenost i transparentnost će odbiti one koji nisu na istoj valnoj duljini, no možda otkrije i profiltrira upravo one koji jesu.
  • Možda cijela priča pomogne nekom drugom tko se koprca u sličnom blatu.
  • Usput imam priliku malo pokazati i kako Notion funkcionira.
  • Zabavlja me ideja rješavanja problema na nekonvencionalan način.
 
Ako ovo čitate, prevagnuli su razlozi ZA. Huh! Strah me. Adrenalin me puca. Jel' ovo najgluplja stvar koju sam napravila? Saznat ću (ćemo).
 
Više o samom problemu sutra. Da, da, znam.
26/1/2021 U čemu je problem?
Problem je u tome što sam došla do svojih limita. Klijenti se javljaju, a ja ih ili odbijam, ili pokušavam nekako ugurati u raspored koji već puca po šavovima. Ne znam što je gore.
Odbijati klijente zato što nemam dovoljno vremena za njih mi je grozno. Došli su jer su negdje nešto čuli, pročitali, a onda im ja kažem No soup for you! Marketing, koliko god mi bio skroman, mi u tim situacijama ispada lažan. Reklamiram nešto čega nema (dovoljno).
Oni pak koje pokušam ugurati nekako (jer tko normalan danas odbija dobre klijente) dobivaju sve lošiju uslugu. Ili je na kraju uopće ne dobiju.
Konkretno: Javila mi se prije 3 tjedna klijentica koja me pronašla preko nekog mog besplatnog predloška za Notion. U trenutku kad se javila mi se činilo da je mogu ugurati. Htjela sam to odraditi. Volim raditi Notion projekte. Usput mi je uvalila i malo content repurposinga.
Počela sam raditi na onom što smo dogovorile i doživjela potpunu blokadu. Par sati, par dana sam provela kunjajući nad tim poslom da bih na kraju shvatila da ne mogu. Ne ide. Hvatala bih se toga navečer nakon što bih odradila sve ono redovno. Ali nije išlo. Za vikend ću. Dođe vikend. Ja i dalje imam redovnog posla i ne ide.
Prva ideja za rješenje nakon toga je bila - ajde, uzet ću nekoga da mi pomogne, da sad to izguram. Cijelo vrijeme pričam o tome kako je lako uzeti virtualnog asistenta, pa što ne bih i ja mogla. I našla sam dvije krasne kolegice koje bi rado uskočile, svaka u jedan segment posla. Ali tu je zapelo. Zapelo je jer taj posao nije dogovoren na način da ga se proslijedi nekom trećem. Zapelo je jer se ni njih dvije nisu osjećale dobro u tim ulogama da rade preko posrednika. Konačna odluka je bila javiti se klijentici i priznati da joj ne pružiti podršku kakvu smo dogovorile. Ispričati se. Uz to sam joj poslala kontakte ranije spomenutih kolegica za koje vjerujem da će taj posao dobro napraviti.
Ukratko, uvalila sam se u situaciju iz koje nisam baš najelegantnije isplivala. Nisam ništa naplatila klijentici, ali izgubila je neko vrijeme i ja sam prekršila originalni dogovor. Dok sam pisala taj mail i otkazivala suradnju osjećala sam se baš loše i jako neprofesionalno. Ona je puna razumijevanja prihvatila predložene kolegice i javila im se. Pozitivna stvar u toj priči je da sam kolegicama uspjela podići cijenu. Ipak, ne bih to rado na isti način ponovila.
Za danas dosta.
 
Notion bonus
Notion bonus
Jučerašnji post sam ugurala gore u toggle da ne smeta.
Ovakvu stranicu možete besplatno napraviti u manje od 5 minuta. Nije savršeno - na besplatnom planu vam je Google neće indeksirati, postoje svakojaka ograničenja, no ako vam zatreba instant web stranica za nula para da nekome nešto pokažete, ovo nije loša opcija.
27/1/2021 Emotivna dimenzija problema - tko sam, što sam?
Jedan od komentara (hvala!) na LinkedInu kaže:
Problem ima svoje dimenzije: materijalne, emotivne, vremenske i druge.
Krenut ću od emotivnog, jer od čega drugog. O ambicijama i željama.
Otvorila sam obrt prije godinu i pol dana. Ne zato što sam oduvijek sanjala o tome da ću postati poduzetnik, već zato što sam htjela postati legalni freelancer. Obrt se u toj priči nametnuo kao razumno financijsko rješenje. Želja mi je bila zaraditi svoju plaću. Maknuti se s posla koji mi nije odgovarao. Raditi nešto što ima smisla. Surađivati s ljudima koji mi pašu.
Ja ni dan danas sebe ne doživljavam kao poduzetnika.
Da mi je netko prije 5 - 10 - 15 godina rekao da ću 'imati svoju firmu' samo bih se nasmijala. Nije mi to uopće padalo na pamet kao mogućnost. Živjela sam u nekom okviru u kojem se podrazumijevalo da ću raditi i zarađivati svoj novac, ali kao nečiji zaposlenik. Poduzetništvo sam doživljavala kao nešto strano. Za tamo neke ambicioznije ljude. Ne za sebe. Ta što bih ja i kome uopće mogla prodavati? Nda.
Ambicije su mi i dan danas vrlo umjerene. Nisam sigurna da su dovoljne za karijeru uspješnog poduzetnika. Bliži mi se 40ta i moje ambicije se i dalje svode na to da želim raditi smislen posao, s ljudima koji mi pašu, za pristojne novce. Da li je to dovoljno za uspješnu poduzetničku priču?
Može li poduzetnikom biti netko tko ne razmišlja puno o zaradi, rastu, poziciji?
Može li poduzetnikom biti netko čiji financijski ciljevi ne prelaze 'samo da nikomu nisam na teret'?
Može li poduzetnikom biti netko tko ne sanja o tome da za njega radi xy ljudi?
Odgovor (još) nemam. Ovo što sada radim i dalje ne bih zvala poduzetništvom. Da, igram se pomalo s tom idejom, ali daleko je to od ozbiljnog poduzetništva.
Može li poduzetništvo biti igra?
Želim li ja biti poduzetnik?
Ne znam. Da mi netko zabrani tu mogućnost, bilo bi mi krivo. Pobunila bih se. Jel to dovoljno?
Želim raditi nešto što ima smisla. Želim to raditi s ljudima koji mi pašu. Želim zaraditi dovoljno da nikomu nisam teret.
Kao odgovor na ona gore pitanja - meni se čini da može. I čim to tako napišem dođe mi da samu sebe pitam: Čini ti se? Čini ti se?!?
notion image
28/1/2021 Danas je dan...
Dan nakon neprospavane noći. Nema posebnog razloga za to. Dogodi se nekad. Čak i kad ne grmi i kad najdraže dlakavo čudovište ne zauzme položaj na vrhu jastuka tražeći utjehu i češkanje. Voljela sam grmljavinu, punila me nekom neobjašnjivo pozitivnom energijom, sve dok nije došla ona, dlakavica koja se grmljavine boji. Ona koja mi je pokazala koliko toga nisam znala. Koliko toga ne znam.
 
Rođena sam i odrasla sam na selu. Imali smo pse i mačke. Onako kako se pse i mačke imalo na selu prije par desetljeća. Jedan pas je živio na lancu. Bio je to jako dugačak lanac, možda najdulji u selu. Kad se istrgnuo po stoti put i zaklao pedesetu susjedovu kokoš, odvezli smo ga u susjednu županiju i izbacili iz automobila. Odvezli smo se kući bez njega. Vratio se. Odvezli smo ga dalje. Sljedeći je dobio promaknuće i izgradili smo mu box. Kupljen od štancera iz susjedne države, dovežen ilegalno, cijeli je svoj život proveo u boxu, uz povremene, jedno-mjesečne šetnje u šumu. Nitko drugi u selu tad psa nije vodio u šetnju. Ni jedan drugi pas u selu nije imao tako velik box. Bili smo napredni. A pas je proveo život na desetak kvadrata betona sam. Zimi, kad su temperature padale i na dvoznamenkaste minuse smo mu dali dekice, da mu nije zima. I mislili smo kako radimo dobro, bolje od drugih.
 
Pas kojeg imam sada ima drugačiji život. Hoću li se nekad u budućnosti sjetiti nje s jednakom knedlom u grlu, ne znam, jer ne znam što je to sve što danas ne znam. Ono što znam je da imam ozbiljan problem ne početi plakati pri pomisli da ona neće živjeti zauvijek. Takve misli mi poput Pavlovljevog refleksa svaki put natjeraju suze na obraze. <briše suze, nos>
 
Zašto dozvoliti drugima da ti nameću pravila igre? (LinkedIn Višnja Ž.)
 
Zato što sam ne znaš bolje / nisi siguran u ono što znaš.
 
Svaki dan otkrivam koliko toga ne znam. Banalne stvari - da marketing nije loš ni zao (ili da barem ne mora biti).
 
Kada je riječ o poslu, ono što znam, naučila sam promatrajući druge i svijet oko sebe. Kada je riječ o poslu, imala sam prilike vidjeti više stvari koje mi se nisu sviđale*. Znati da ti se nešto ne sviđa jest možda prvi korak ka drugačijem - no nije dovoljan. Ako ne tako, onda kako? Drugačije, ali KAKO TOČNO drugačije? To je dio koji nemam, koji nisam naučila i čije obrise tek zamišljam.
 
Na obrise tog drugačijeg nalijećem sve češće i to me veseli.
 
I ja bih tako.
 
Ali se bojim - znam li, hoću li znati kako?
 
Danas je i dan u kojem sam uvrštena na listu The 50 Global Change Makers by The Human Cloud.
Nije li ironično? Ma ne, ne Alanis Morissette ironično. Možda ipak simbolično? Biti uvršten na listu tog naziva u trenutku u kojem se premišljaš što napraviti, kuda krenuti, što promijeniti?
Imam potrebu napisati da se nisam samonominirala ni platila izlistanje, ali da isto tako nisam baš skroz sigurna kako sam na listi završila. Manje važno.
 
Više je važno to što mi se ideja sviđa. Biti change maker. Huh. Ne toliko kao orden, više kao budući projekt. Napraviti nešto. Ili barem pokušati.
 
Danas je dan u kojem sam, između ostalog, otišla na YT kako bih započela i dovršila jedan zadatak za klijenticu. U pravilu ne šaram, ne povuče me da kliknem na nešto drugo - ali danas je na samom početku stajala snimka nove pjesme koju još nisam čula. Kliknula sam.
 
Lake Street Dive - Nobody's Stopping You Now
 
Lay down good, the summer's coming on
Take off your makeup, and take off your shoes
Trade in a dress for something oversized
And let your mind go wherever you choose
 
Don't try to be a woman anymore
Nobody's taught you how
Skin your knees and throw punches in the air
Nobody's stopping you now
It's okay to step away from the crowd
Nobody's stopping you now
 
You're on the cusp of an obsession
Time is not on your side
All winter trying for perfection
But somehow you're never satisfied
 
And that hunger'll last you for a lifetime
Until you learn how to set it down
Sip the nectar from a honеysuckle bush
'Cause nobody's stopping you now
It's okay to let thе real you out
Nobody's stopping you now
 
It's okay to let the real you out
Nobody's stopping you now
Nobody's stopping you now
 
Lay down good, and rest your weary head
I know you'll make it through somehow
Dip your toes down deep into the riverbed
'Cause nobody's stopping you now
It's okay to sing it right out loud
Nobody's stopping you now
(Nobody's stopping you now, nobody's stopping you now)
 
Bio je ovo dug dan. Još imam za završiti posao u koji sam krenula prije no što sam ovo odslušala tri puta. Danas je bio dobar dan.
29/1/2021 Demotivacija, pašteta i Dobriša
Jučer sam spomenula da sam završila na listi The 50 Global Change Makers. U nekim verzijama objava se ta lista nalazi pod malo izmijenjenim nazivom 'Top 50 Global Change Makers'.
Priča koja stoji iza te liste je lijepa. Ljudi koji stoje iza cijele priče su dragi i dobri. Namjera i smisao su hvale vrijedni. Radi se o zajednici freelancera iz cijelog svijeta koji su se našli i žele promijeniti stanje na tržištu na bolje.
No sam naslov liste je jako nategnut i realno - ja nisam netko tko je Top 50 Global išta. Nisam skromna i ponekad znam primiti kompliment. Ali stvarno, Top 50 Global je jako, jako uzak krug ljudi na planeti koja broji 7,5 milijardi duša.
 
Vjerujem da u prošlih godinu i pol dana jesam napravila neke dobre stvari za virtualne asistente u Hrvatskoj. Nikakva revolucija, ali pozitivan pomak je vidljiv i da, mislim da ima veze (i) s onim što i kako radim. Pričanjem o tom zanimanju na dnevnoj bazi smanjujem broj ljudi u Hrvatskoj koji nikad nisu ni čuli za virtualne asistente. Dajem podršku kolegama virtualnim asistentima tako što ih savjetujem najbolje što znam kad mi dođu u inbox. Vodim grupu na FB za virtualne asistente. Pokrenula sam portal na kojem promoviram druge virtualne asistente. Dijelim svoje iskustvo. Slušam. Ohrabrujem. Guram. I to mi sve ide prilično dobro.
Jesam li jedina koja to radi? Naravno da ne. Nisam ja izmislila virtualne asistente u Hrvatskoj. Ali nemam problem s tim da si pripišem dio zasluga za guranje te profesije na neku bolju razinu u Hrvatskoj. U toj priči sigurno jesam jedna od kapi koje slapu pomažu sjati (oprosti mi, Dobriša).
 
Zašto sad to uopće spominjem? Pa zato što sam u komentarima napisala i da ...
Neugodno mi je jer bih valjda sama imala razne sarkastične misli da vidim da je netko poput mene na listi takvog naziva, koje ne bih javno napisala - al mi ne bilo krivo da se pojavi na Demotivaciji.
 
Nakon toga sam dobila dobronamjeran komentar privatno da bi možda bilo bolje da korigiram taj komentar.
 
Pročitala sam onda svoj komentar ponovno. I razumijem (i hvala za hint). No ne želim korigirati. Moguće je da takvim komentarom odbijem neke ljude. No, nije upućen direktno nikomu pa vjerujem da ipak neće povrijediti nečije osobne osjećaje. Samo može ostaviti loš dojam o meni, ako je nekome takav komentar neprobavljiv.
 
Jedino što bi mi bilo žao, i to stvarno jako, jako žao, da taj komentar povrijedi ljude koji stoje iza spomenute liste. Moj komentar se odnosi samo na naziv liste za koji i dalje mislim da je prenabrijan. Sve ostalo u toj priči je baš lijepo.
 
Jedan od autora te liste me jednom pitao za mišljenje o nečem desetom. Nisam bila sigurna da li mu reći što stvarno mislim ili ne. Išla sam probati. Rečenica je glasila otprilike 'žao mi je, al to izgleda kao da sam ja dizajnirala i to na loš dan, a i ti i ja znamo da ja nisam dizajner'. Preživjeli smo oboje taj feedback iako nije bio sendvičiran.
 
Takvih komentara će vrlo vjerojatno iz mojih usta ili tipkovnice biti još. Bilo ih je i ranije. Nije ovo prvi puta da mi se ljudi dobronamjerno javljaju i hintaju da obrišem komentar/post jer nije prikladan. Nadam se da će mi (bar neki) ljudi i ubuduće slobodno dolaziti i govoriti, gle Sanja, imaš špinat na zubima, ili otkopčan ti je šlic, ili onaj post o pašteti - nije ti to za LinkedIn. Cijenim to. No ovo nije špinat. Ovo su moji zubi.
 
Pašteta, rano ljeto 2020., LinkedIn
🔗
Malo o customer experience 👀Kupim jetrenu pastetu za proslavit prvo kupanje. Okupam se. Sjednem na terasu. Izvadim jetr... cekaj, cekaj! Mesnu pastetu? Pise jetrena pasteta. Ispod toga pise 100% meso fileta i zabatka. Kakvo sad meso, kad sam kupila jetrenu pastetu? Okrenem da vidim sastav - 20 i sitno % file i zabatak, 10% jetra. Ne samo da nije jetrena, nego je i prica o 100% mesu fileta i zabatka fejk. Spominju se i neka srca u sastavu. I sojino braso i svasta, al to mi je ok. Kad sam uzela pastetu s police pristala sam na smece. Ne ocekujem nutritivnu vrijednost. Nisam je uzela jer trazim zdrav obrok. Nego okus pastete na kruhu s paprikom na terasi pored mora. Al ovakvo zajebavanje (a kako se to pristojno kaze?) kupaca ne ocekujem. Znam da se radi. Nisam pala s Marsa. Al me svaki put razocara. Zamislim te voditelje marketinga kako ponosno otkriju sto pali... ‘e onda cemo mi napisat 100% meso pa ce ljudi mislit a zapravo...’ Sto mislite o takvim navlakusama? Na sudu bi vjerojatno proslo kao OK. Ali nije OK. Napisi brate pasteta i bok. Nemoj me valjat s nekim stopostocima neceg cega nema sto posto. I onda jos vidim 95g. Jer nece niko skuzit. 🙈
30/1/2021 Subota. Ništa.
Priključila se novoj volonterskoj akciji pa gledam što i kako mogu tu napraviti, poslala par poruka bivšim kolegama koji bi mogli pomoći, napravila sebi sažetak u Notionu jer sam se pogubila u porukama ekipe koja je u tome već dulje.
Spavala popodne.
Napravila nešto malo posla. Al stvarno malo.
Sutra predzadnji ispit.
Problemi, tj. razmišljanje o problemima, ovaj vikend šu*. Trudim se.
*šu: ajte ča / mrš / go away / bleib von mir fern
31/1/2021 La-la-land strategija
Nedjelja. Predzadnji ispit napisan.
Upisala sam studij prije nešto manje od tri godine, oko svog 37. rođendana, i sad mi je ostao još jedan ispit. Jedan od razloga upisivanja u ovim godinama je bio da ispravim svoje ranije greške i da sebi dokažem da ja to mogu. Drugi razlog - da naučim nešto. Dodatni motiv (ili izbijanje izgovora) - sve se moglo slušati i polagati online i studij je prilagođen ljudima koji već rade.
Nije to prvi put da sam nešto upisala, no ranije nisam došla dalje od prvog ispita/seminara. Nisu bili krivi ni profesori, ni studij, ni to što tad nije postojao online studij. Sama sam to u mladim godinama zabrljala.
Ovaj put je išlo drugačije. Položila sam sve ispite do sad u roku, jedan za drugim dobivala devetke ili desetke bez ikakvih problema. Kada kažem bez ikakvih problema, onda mislim - nije mi bilo teško to položiti. No problema je bilo.
Problemi koji su me mučili su se odnosili na druge stvari koje sad neću nabrajati jer sam se u zadnjih par mjeseci pomirila s tim da je to tako i da mogu ili izgurati do kraja ili odustati. Bilo kakav pokušaj promjene bi završio time da izgubim hrpu vremena na objašnjavanje, da se na kraju ljutim, gubim živce i energiju, a fakultet bi i dalje vozio po starom. Dijalog nula bodova.
Btw. to nije državni fakultet, već ga plaćam, no ni kao klijenta me se nikad nije saslušalo. Nisam bila jedina. Kolegica i dan danas troši vrijeme na tu borbu s vjetrenjačama, a ja joj govorim pusti, nema smisla.
I onda danas ovaj ispit. Predmet Poslovno komuniciranje. Cijeli predmet dva predavanja u kojima profesor za vrijeme predavanja pušta polusatne TED talks. Ja volim TED, da ne bi bilo zabune, i sve sam te klipove pogledala prije par godina, no ako imate predmet u kojem ukupno imate 2 sata predavanja za CIJELI predmet, onda 50% tog vremena ne potrošite na gledanje TED talka. U okruženju predmeta postoji milijun mjesta gdje se moglo staviti linkove i da ljudi gledaju van predavanja. Odlazim previše u širinu, no evo samo još jedan detalj:
 
c/p iz gradiva:
U poslu se upotrebljava više različitih taktika pregovaranja. 1. »Win –Win« strategija predstavlja popuštanje kako bi se u pregovorima pobijedilo. Ovdje se popušta kako bi se postigao sporazum nazvan i fleksibilna krutost, koji se zasniva na strategiji lukavstva. 2. Agresivna je strategija bezobzirna, njen cilj je potpuni poraz protivnika. Nakon ovih pregovora pobjednik je zadovoljan, a poraženi nezadovoljan. 3. Pasivna se strategija zasniva na popuštanju. Ovi su pregovori relativno uspješni, ali su obije strane nezadovoljne. Prva zato što joj se čini da je premalo dobila, a druga zato što je previše popustila. 4. Strategija »Blef« zasniva se na izmišljenim prijetnjama i relativno je uspješna na kratak rok, dok je dugoročno sasvim neprimjerena. Poraženi uviđa prevaru i nikada više ne sklapa naredni posao s bleferom. Svoj stil komuniciranje prilagodite odabranoj pregovaračkoj strategiji.
 
Borba, pobjeda i lukavstvo kao win-win. Pa nije li to tužno? Nije li tužno da ne postoji opisana ni jedna stragija u kojoj ni jedna strana ne puši, pa zvala se ona i 'la-la-land' strategija? Barem onako da stoji kao teorija.
 
Gledajući to tako napisano sam malo stala i zapitala se - OK, pričamo o pregovorima, možda ono što ja imam na umu uopće ne spada u domenu pregovora, već je samo po sebi dogovor? Ako su obje strane zaista zadovoljne bez da je ijedna morala popustiti, onda možda do pregovora nije ni došlo. Dogovorili se ljudi bez pregovora. Možda je stvar terminologije. U cijelom predmetu tako nešto nismo ni zagrebali, ni na tzv. predavanju, ni u ponuđenom gradivu. Od studenata se ne očekuje da propituju i promišljaju o mogućnostima, već da gradivo naštrebaju kako bi mogli točno odgovoriti na pitanja na ispitu. Štrebanje za pravne predmete mi je OK, ali štrebanje za poslovno komuniciranje?
 
Moram se vratiti natrag u ono stanje u kojem me način izvođenja predmeta ne dira. To je tako. Ja to promijeniti ne mogu. Zen.
 
La-la-land strategija je nešto što želim pokušati. Ne danas, ne sljedeći mjesec, ali sad polako postaje jasno i meni da ću jednom probati. Pokušavam i sad na mikro razini, no zanima me da li je izvedivo na mrvu većoj razini. Da li mogu posložiti posao tako da ne puše ni suradnici, ni klijenti, ni ja, da svi dobe ono što misle da zaslužuju, da svi daju onoliko koliko osjećaju da trebaju i sa svi žive sretni do kraja života. La-la-land. La-la-VA-land.

Veljača 2021

 
1/2/2021 O konkurenciji
Jučer sam objavila na web stranici i društvenim mrežama da ne primam nove klijente sljedeća dva mjeseca. Nakon što sam to napisala osjetila sam olakšanje.
Mogla sam i bez te objave, no ovako mi se čini više fer. Prije no što mi se jave, klijenti ponekad pročešljaju i web, i drugi web, i društvene mreže i potroše neko vrijeme prije nego pošalju poruku. To znam jer mi kažu da su me prostalkali i što su sve pročitali / pogledali prije javljanja. Ovako ne troše vrijeme uzalud.
Osim što oni ne troše vrijeme, ne trošim ga ni ja na vaganje (...a jel bi možda ipak mogla to odraditi. Ne bi. Ne sad!) i odgovaranje*.
U objavi da me za nove klijente nema do prvog aprila sam stavila i linkove na konkurenciju. Smiješna riječ ta konkurencija. Danas mi je stigla jedna čestitka i upit mogu li nekoga preporučiti - jesam, rado.
Ne garantiram za nikog kakav će biti, ali mogu povezati, dati link, a dalje je na ljudima da se sami odmjere i odluče što će dalje.
 
Ovaj problem koji ovdje razvlačim i seciram se u svojoj srži sastoji od odluke
  • hoću li nastaviti raditi kao do sada (sama)
  • ili ću pokušati s nekim oblikom nečega što ljudi obično zovu agencija
  • ili ću složiti neki hibrid te dvije opcije
  • ili će se dogoditi nešto deseto (stara židovska: Čovjek planira, Bog se smije.)
 
Na ovoj 'virtualni asistent' ↔ 'virtualni asistent' razini sam savladala konkurenciju, odnosno ponašam se kao da si nismo konkurencija, nego kolege.
Da li se to mijenja kad čovjek malo poraste? Ne pitam za prijatelja.
 
Naime, u FB grupi čiji sam admin smo dobili novog člana prije nekoliko dana. Radi se o agenciji za virtualne asistente. Ušli su i pitali mogu li postaviti oglas, rekoh naravno da može. Ljubazni ljudi, baš nekako topli, fini (nije ironično). Malo smo popričali u komentarima i palo mi na pamet da ih pitam jesu li zainteresirani da snimimo neku ko fol podcast epizodu za Ljudomat, da se predstave, da ih približimo virtualnim asistentima i da ih bolje upoznamo. Pristali ljudi (odnosno, pristali da popričamo o tome).
Da li im ja moram javiti da razmišljam o tome da jednog dana možda i sama pokrenem nešto poput agencije i da smo možda buduća konkurencija? Jel to nešto što se treba reći ljudima koje planiraš intervjuirati o tome što i kako rade? Stvarno ne znam. Nije mi problem to reći i ne mislim se igrati skrivača, samo se pitam hoće li im biti smiješno kad pročitaju poruku o tome da netko razmišlja biti nešto slično njima kad odraste.
Javit ću, pa ako bude smiješno, bit će smiješno. Pa ćemo se smijat.
2/2/2021 So just do it
Dnevnici su obično jednoosobni, a ovaj vodim jednim dijelom i kao razgovor. Radim sama. Imam klijente i kolege s kojima razgovaram u danu, nije da ne progovorim s nikim o poslu, no tad pričam o njihovom poslu. O svojem pričam uglavnom samo sa sobom. Fali mi pričati o poslu, mom poslu, s drugima.
Zato nakon što ostavim zapis ovdje, uzmem jedan dio i podijelim na LinkedInu gdje drugi komentiraju. Tako razgovaramo.
So just do it - kaže Mirta. Otvori agenciju, bit će ti zahvalni i klijenti i kolege.
Draga Mirta, evo zašto ne želim just do it :)
Pokretanje agencije znači preuzimanje brige o drugima, o ljudima. Bez obzira bili oni freelanceri ili zaposlenici (iako teško da će kod mene biti zaposlenici). Kad kažem briga, mislim na odgovornost prema tim ljudima. Financijsku, ali i onu ljudsku.
Financijski se znam brinuti o sebi - ali nije isto brinuti o jednoj osobi, i o njih dvoje, troje, petoro. Pokrenem li agenciju, ja moram biti u stanju pokriti sve one situacije u kojima klijent ne plati. Moram biti u stanju par mjeseci unaprijed isplanirati sve obveze koje nisu samo trošak odrađenog sata, nego i sve ono sitno što se nakupi putem (software npr.). Širenje znači da moram razmišljati i o tome da osiguram uvjete za to - od računovodstva koje sam prestala plaćati jer za sebe samu sam mogla tako, do toga da moram napraviti novu prilagodbu za GDPR koja je kompleksnija od ove koja je i sad već kompleksna zbog silnih podataka koji idu amo-tamo. Neke rezerve za sebe sam osigurala tako da ne moram paničariti ako neki mjesec posla nema. Rezerve puta x još nemam.
Ako krenem raditi na proširenju, ljude koje ću angažirati ne želim plaćati kikiriki. Sama sebi nisam dopuštala da radim za kikiriki, pa je jedino fer da se tako odnosim i prema drugima.
To je financijska strana priče zašto ne odmah grlom u jagode.
Nema tome tako davno da sam izjavila da mislim da bih bila loš šef. A zaista davno sam bila bully. Mali huligan, i to uopće nije bilo slatko. U osnovnoj školi sam curicama određivala tko se s kim smije i kako družiti, stvorila sam svoj klan i prije nego sam to vidjela u američkim filmovima, misleći valjda da sam tamo neka faca, bolja od njih. Ako me sjećanje dobro služi, to je bilo u nižim razredima (ulazak u srednju me instantno pretvorio u manju od makovog zrna).
OK, to su kao neke djetinjarije - ali za nekog tko ima namjeru početi stvarati svoj tim mislim da je bolje da je siguran da se neće ponašati kao bully. Imati svoj tim može jako utjecati na ego. Što ako se onaj mali bully probudi? Hoću li se znat umit hladnom vodom kad treba?
A ima tu i novija povijest. Kad sam bila zaposlena kao asistent direktora koji je 364 dana provodio na drugom kontinetu, vodila sam jedan manji tim. Obučavala ih i bila odgovorna. Znaš li Mirta kako me znalo živcirati kada netko ne bi napravio posao onako kako sam ja mislila da mora? Jako. Nisam vikala (bar se nadam, ali ne mogu garantirati), ali sam prema ljudima postajala jaaaako hladna kad mi nisu odgovarali.
Imala sam i jednu situaciju koju sam baš grozno riješila. Svi su otišli doma i primila sam poziv na telefonu kolegice. Hitno je trebalo nešto poslati. Upalila sam njen kompjuter i otišla u sent mail jer je rekla da je sve poslala kad je odlazila. Dokument nije bio poslan, ali sam tad naletila na njene mailove prijateljima u sent items u kojima priča grozne stvari i potpune izmišljotine o zajedničkom kolegi, firmi, svemu... U tim mailovima je doslovno bilo krvi. Što sam ja napravila? Nisam razgovarala s njom. Isprintala sam to sve i dala direktoru kad je konačno došao jer sam bila sto posto uvjerena da je to jedino ispravno. Ona je bila van sebe, direktor je bio van sebe, svi smo bili van sebe. Ona je dala otkaz, ja izgubila povjerenje. Tad nisam ni sekunde sumnjala u svoje postupke. Strah me da mi se ne ponovi nešto slično i da ne odreagiram loše prema ljudima.
Jer proširenje znači odgovornost za ljude. Ne želim biti bully i nažalost nije dovoljno reći - pa onda nemoj biti. Moram si stvoriti mehanizme za kontrolu sebe, jer s ljudima se ne smije tako zajebavati.
3/2/2021 Rok trajanja virtualnog asistenta
Kako ste se krenuli baviti s tim, sada u kasnijim godinama?
 
U kasnijim godinama? 😄
 
Haha bez uvrede, vidim da mi možete biti mama.
 
U svijetu to postoji vec nekoliko desetljeća, a internet koristim vrlo dobro pa sam našla info prije penzije 😁
 
Ovaj razgovor se zaista dogodio. I možemo se mi tome smijati, ali pitanje nije loše. Imaju li virtualni asistenti rok trajanja?
Može li virtualni asistent biti netko sa 50, 60 godina? Sa 40 znam da može. Pustimo sad priče o tome da naravno da može, da se sve može kad se hoće i ostale poskočice. Pitanje je koliko je realno očekivati da osoba i u kasnijim godinama bude jednako znatiželjna i spremna učiti nove alate, veseliti se otkrivanju novih featurea, prilagođavati se novim tehnologijama, novim ljudima. Ljude u kasnijim godinama doživljavamo kao ljude kojima je mrsko promijeniti mobitel jer su naučili na stari. Nešto što se mladima podrazumijeva poput velikog ekrana s touch screenom je za one u kasnijim godinama ne tako rijetko 'ma daj ti meni onaj s tipkama, velikim'.
Sada radim s ljudima različitih dobnih skupina, no sve češće radim s ljudima mlađima od mene. I to 10-15 godina mlađima. Hoće li za 10 godina mladi startupovci biti spremni angažirati virtualnu asistenticu koja je 20-25 godina starija od njih? Virtualnu asistenticu koja im može mama, a možda i baka?
Za sportaše je svima jasno da imaju rok trajanja i tek tu i tamo neki probije tu granicu. Osim sportaša, za žene slična dobna granica postoji i u drugim profesijama. Glumice i voditeljice ako do svoje 40te nisu napravile nešto stvarno veliko bolje im je da imaju vlastiti vrt i pokoju kozu ako i u kasnijim godinama misle nastaviti piti kavu s mlijekom.
Kod virtualnih asistenata izgled nije važan pa kad se naboramo neće nikoga za to biti briga, no neka druga očekivanja bi nas mogla koštati mladih klijenata.
 
Pitanje: Da imate ispred sebe profile dviju virtualnih asistentica, jedna ima 28 godina, druga 56, a skill set im je dovoljno sličan da ne čini razliku - kojoj bi dali prednost? Koju bi angažirali?
4/2/2021 Slikovnice
Dječja soba mi je bila zatrpana slikovnicama. Kilogrami i kilogrami dječjih slikovnica naslaganih u hrpice po podu. Ujak je radio u tiskari i sve ono što je bilo otisnuto kao proba ili je imalo neku grešku bi završilo na podu moje sobe. Bile su mi drage, nisu skupljale prašinu.
Kad sam naučila čitat žicala sam da mi kupe knjigu 365 bajki. Nemam pojma odakle mi baš taj naslov, ali bila sam prilično tvrdoglava. Neću Najljepše bajke za djecu. Hoću 365 bajki. Nije ih bilo za kupit u našem gradu, a Amazona tad još nije bilo.
 
Moja kasnija čitanja su mi bila muka. Svu srednjoškolsku lektiru sam pročitala tek u tridesetima, i to kao dio jednog osobnog projekta. Ne zbog gušta koliko zbog izazova.
Nemam naviku čitanja. Nikada je nisam stekla. Ni 20tak knjiga čitanih jedna za drugom nisu pomogle da tu naviku stvorim. Da mi postane potreba. Povremeno se prisilim da uzmem nešto u ruke. Povremeno nešto pročitam. Rijetko me baš uzme. Većinom bude OK. Bilo je naslova koji su iznimka, no nisam netko tko čita zato što mu to dolazi prirodno. Moram to isplanirati i moram se natjerati da krenem.
 
Moguće da je i to jedan od razloga zašto svaštarim. Nikada nisam imala dovoljno koncentracije, želje, ne znam ni ja čega da neko područje krenem temeljito izučavati, da o nekoj temi pročitam xy knjiga. Površna sam i moje znanje je zato dosta krhko. Stavovi koje imam, razmišljanja koja me zaokupljaju, sve je to bazirano na nekom osjećaju, na nečem proživljenom. Malo je stvari koje znam detaljno objasniti, ući u dubinu.
 
Bude mi nekad krivo zbog toga. Osjetim se k'o neuko čeljade. Pa kupim Kobo u nadi da će me to potaknuti. Zatražim preporuke i dobijem dobre. Pročitam par knjiga po preporuci, svidi mi se bar pola. I onda opet pustim, zaboravim. Dođu neke obaveze, nešto drugo i to padne u drugi, treći, četvrti plan.
 
Za ovaj vikend imam namjeru kupiti jednu i pročitati je. Znam autora pa je kupnja knjige na neki način podrška njemu. Planiram to čitanje kao odlazak na mini godišnji, na izlet.
 
Ovu galeriju dolje dijelim iz dva razloga. Da mi ostane kao podsjetnik što bih voljela pročitati pa da mogu bolje razumijeti čovjeka koji mi ih je preporučio.
 
Notion bonus
Notion bonus
I za one koji vole čitati, a nemaju pojma kako si organizirati te liste, da vide jednu od mogućnosti. Ova dolje lista ima dva načina pregleda - kao galerija i kao tablica. Klikom na 'Gallery view / Table view" se lako ode iz jednog prikaza u drugi. Ljepota Notiona je što tih prikaza može biti onoliko koliko hoćete, koliko ih napravite. I baze mogu sadržavati točno ona polja koja vi odredite. Možete dodavati nova polja, npr. za ocjenu neke knjige. Možete obrisati polje koje vam ne treba. I možete se igrati sa slaganjem te liste ili galerije dok nije točno po vašoj mjeri. To volim i to mi se sviđa.
 
5/2/2021 Pašteta2
Htjela sam pisati o pozitivi i negativi i o tome da ne želim biti vječno gunđalo. Prije no što sam počela me odvuklo da probam nešto što sam vidjela ranije ranas.
Volim isprobavati nove aplikacije i alate. Veseli me to. Nekad me oduševe, nekad budu ništa posebno, a nekad mi dignu živac. Prije sat vremena su mi digli živac, iako ne toliko alat kao alat, koliko marketinška taktika koja stoji iza njega.
 
Naletila sam na promo post za novi video maker. Izgleda baš fora. Reko, ajd da probam. Odem na web, ima cjenik i super, ima free trial! Piše ovako:

Try <nećuihreklamirat> Clips for Free

Want to give us a try before selecting a plan? Create a free account below. No credit card required with all the animations included.

 
Napravim free account. Složim grafiku, ubacim tekst, odaberem animaciju, sve lijepo složim i sad samo treba to skinut. Kliknem na render i izbaci mi ovo:
 
notion image
Čekaj malo! Pisalo je free account! All animations included!
Idem opet provjerit da nisam krivo vidjela, nisam. Gledam u FAQ, lijevo, desno, nigdje ni riječi o tome da s tim free accountom ne možeš ništa.
I onda se probudi inat.
Ne daš mi da to skinem free iako si obećao? OK. Onda ću nać način da ga skinem bez da kliknem na tvoj gumb za render.
Otvorim PowerPoint. Insert. Screen Recording. Označim dio ekrana s videom. Record. Save as media. Done.
Skinula sam video izokola. Neću ga koristit više nikad u životu. Ne treba mi. Al osjećaj je bio dobar (iako mi je jasno da je kvaliteta videa skinutog na taj način manja, al nema veze, jesam ga!).
 
To je marketing koji ne volim. Navlakuše i prljava posla. Kad sam ne vjeruješ u vrijednost onoga što nudiš pa smišljaš načine kako da zajebeš ljude. Ružno.
 
Evo video skinut bez rendera 😝
 
6/2/2021 Pašteta3
Krenulo me. Kao da jučer nisam naučila ništa, danas padam na isti trik.
Molim vas da dobro pogledate ovu marketinšku taktiku. U slučaju da u tom pristupu ne vidite ništa loše, to je OK. OK u smislu da ne moramo svi raditi i živjeti na isti način. Nekome je važno x, nekom drugom y.
No ako i sami imate namjeru primjenjivati slične taktike i ovako prodavati i komunicirati, onda je bolje da ne radimo skupa. Bez obzira bili vi potencijalni klijent, suradnik, partner. Ja ovako neću raditi pa da je ne znam koliko isplativo.
 
(ima hrpa grešaka u mojim komentarima dolje, uglavnom tipfeleri i ponešto ne baš najboljeg engleskog. Ako je to nešto što vas smeta i ako zbog toga ne bi nikad htjeli raditi sa mnom - to je OK i skroz legitiman razlog)
 
notion image
notion image
notion image
notion image
notion image
7/2/2021 Eksperiment
U subotu sam kupila knjigu, danas poslije ručka krenula s čitanjem i oko stote stranice mi je palo na pamet: A zašto ne bi napravila eksperiment? Toliko o mom čitanju, evo me opet ispred ekrana.
 
Otvorila sam ovaj dnevnik da bih riješila problem (ili barem pokušala). Prvi dio problema je bio shvatiti što ja zapravo želim. Popričati sa sobom, malo i s drugima. Iz tog pričanja izašla je želja da napravim neki hibrid agencije za virtualnu asistenciju. No, kako? Stvarno, kako? Što napraviti prvo?
  • Jasno definirati uslugu, napisati poslovni plan?
  • Angažirati suradnike, virtualne asistente?
  • Definirati način rada i suradnje?
  • Napraviti marketinški plan?
  • Pripremiti ugovore, okvire?
  • Početi tražiti klijente?
  • Odabrati alate?
  • Nešto osmo?
Vrtim se u krug.
 
I zato prije svega hoću napraviti jedan eksperiment. Eksperiment koji će uključivati 3 strane:
  1. Jednog novog klijenta kojem treba virtualni asistent
  1. Jednog virtualnog asistenta kao suradnika
  1. I mene, kao poveznicu, koordinatora, kontrolu kvalitete i banku (da, banku)
 
Ideja je sljedeća:
💡
U eksperimentalnoj fazi izgradnje agencije za pružanje usluga virtualne asistencije potražiti ću klijenta kojem ću pokloniti mjesec dana virtualne asistencije i suradnika virtualnog asistenta kojeg ću za taj posao ja angažirati (i platiti).

Što znači poklon i gdje je kvaka?

To znači da klijent za tih mjesec dana ne mora ništa platiti novcem. Sati koje virtualni asistent (moj budući suradnik_ca) u mjesec dana odradi za klijenta će biti plaćeni iz mog džepa. Sati koje ću ja utrošiti u pronalazak tog suradnika su isto moj trošak, a isto vrijedi i za svu koordinaciju tijekom tih mjesec dana. Kvaka je u tome da klijent mora biti svjestan da se radi o eksperimentu i tome prilagoditi svoja očekivanja. Ništa ne garantiram, osim da ću se potruditi da eksperiment bude uspješan za sve. Da usluga koju klijent dobije bude pomoć, a ne uteg.
Kvaka je i u tome da imam očekivanja od tog klijenta - treba mi kvalitetan feedback na kraju svakog tjedna. Treba mi pola sata do sat vremena klijentovog vremena u petak popodne da popričamo o tome što je bilo dobro, što nije bilo dobro, što treba drugačije i zašto.

Što će klijent dobiti:

  • 4 tjedna / max 5 sati tjedno besplatne virtualne asistencije
  • Priliku da vrlo jeftino vidi da li mu virtualni asistent može pomoći u poslovanju

Koje će biti obveze klijenta:

  • Jednom tjedno kroz 4 tjedna odvojiti vrijeme za feedback

Tko su idealni klijenti:

  • Oni koji su otvoreni za eksperimentiranje i promjene
  • Oni koji znaju i žele objasniti kada nečim nisu zadovoljni
  • Oni kojima virtualni asistent treba, ali ne toliko hitno da im život/poslovanje ovisi o tome
  • Oni koji su spremni nastaviti i platiti takvu suradnju nakon besplatnih mjesec dana ako se pokaže da stvar funkcionira (ne zato jer moraju zbog ugovora, nego jer im treba)
  • Oni koji vjeruju da je moguć win-win-win u toj priči, u smislu da nitko ovdje ne gleda kako najbolje zajebati* drugu ili treću stranu, već da kroz dobru i fer suradnju svi skupa rastemo, dobro radimo i bolje živimo
Napraviti ću Google Formu za prijave zainteresiranih. Slobodno komentirajte već sada na LinkedInu, dapače, komentari su itekako dobrodošli, no molim da mi ne šaljete poruke u kojima se prijavljujete, ne još. Prijave molim samo preko te forme kad bude objavljena.
 
Nakon što objavim formu za prijave, zainteresiranim klijentima ću dati oko tjedan dana da se prijave. Kad skupim prijave, nakon toga krećem u biranje prvog agencijskog klijenta koji će dobiti mjesec dana besplatne virtualne asistencije.

Traženje svog novog suradnika, virtualnog asistenta

U prijavi ću klijente pitati za detalje o tome kakav virtualni asistent im treba, za kakve poslove, što mora znati. Prema tome ću tražiti budućeg suradnika (uz vlastite dodatke). To znači da ću kroz koji tjedan krenuti u potragu za virtualnim asistentom. Molim sve zainteresirane (ako ih u međuvremenu bude) da pričekaju, da mi ne šalju sad odmah poruke, mailove. Kad (i ako) do toga dođe, objavit ću oglas jasno i glasno.
Napomena: buduće suradnike nemam namjeru zapošljavati klasičnim putem, nego surađivati s njima kao freelancerima ili B2B.

Pomalo

Cijeli taj proces izgleda da će potrajati dulje no što sam navikla. Do sad sam sve poslove dogovarala puno brže (dan, dva, tri), no ovo mi je novo i ne želim se zaletit. Možda je prekomplicirano, možda se nitko ne javi, ali ja bi svejedno probala. Mislim da ima smisla.
 
I da, ta riječ agencija - ne sviđa mi se ni malo. Primam prijedloge za alternative.
8/2/2021 Agencija, ured, poligon, hub

Agencija

Ne sviđa mi se riječ agencija. To ima veze s mojim predrasudama (skupila ja toga putem dovoljno da nikad ne pofali). Ima dobrih agencija.
🔎
Agency [Cambridge dictionary] - a business that represents one group of people when dealing with another group - a business acting for or representing a person, an organization, or another business - a business that provides a service to other people or organizations
Po definiciji agencija je OK naziv. Ali ....
Ali i dalje mi se ne sviđa.

Ured

Hladno, službeno, asocira na hrpetine papira i registratora.

Poligon

Ovo mi se sviđa, ali sviđao mi se i Ljudomat jako. To nije pomoglo kad sam shvatila da radim većinom sa strancima.

Hub

🔎
Hubs [SSIR] 1. Hubs build collaborative communities with entrepreneurial individuals at the center. 2. Hubs attract diverse members with heterogeneous knowledge. 3. Hubs facilitate creativity and collaboration in physical and digital space. 4. Hubs localize global entrepreneurial culture.
Hmmm. Ovo nije loše. Go2human Hub. Može proći.
 
Neka to još malo odleži. Ne žuri mi se.
 
Ponavljam. Ne žuri mi se.
Sebi to ponavljam.
 
Mozak mi se veseli svemu ovom. Igra se. Zabavlja se. Pa me budi prije 4 ujutro i viče ajde dosta spavanja, ajmooo!
 
Ne žuri mi se.
Ne žuri mi se.
Ne žuri mi se.
9/2/2021 Transparentnost
Transparentnost je nešto što je meni jako sexy. Kad pročitam članak o firmi koja je otvorila podatke o svojim plaćama (npr. o Bornfightu se pisalo u zadnje vrijeme) to mi zapravo digne ljestvicu vlastitih očekivanja. Eto vidiš da se može. Eto vidiš da je izvedivo iako svi trube kako to ne može dobro završiti. Može. Ali treba znati kako. Treba se na to pripremiti.
Osnovna ideja mi je ništa ne skrivati.
Ako odete na web stranicu prosječne agencije koja nudi usluge virtualnih asistenata, vi te asistente nećete vidjeti. Vidjet ćete možda tko je CEO, i da za njega radi nekoliko desetaka virtualnih asistenata koje bi baš bilo super da vi danas angažirate - ali njih nećete vidjeti. Ne dok ne dogovorite posao.
To se meni ne sviđa. Ako radim s drugima, ne želim ih skrivati.
Jasni su mi razlozi za skrivanje. Najčešće su to freelanceri koji danas jesu tu, sutra nisu. Nije lako stalno updejtati About us. Osim toga, ako kažem tko su mi suradnici, tko će klijente spriječiti da im se direktno jave? Da izbjegnu posrednika i malo uštede. Sve su to dobri razlozi za skrivanje.
Moja želja je da nikoga ne držim na silu. Ako netko od suradnika želi sam raditi s klijentom direktno, bez posrednika, neka radi. Ako klijent ne želi raditi sa mnom, kao posrednikom, nego direktno s virtualnim asistentom, neka radi. Ako im ja ne dajem nikakvu vrijednost, zašto bi me plaćali?
Zato ono što imam u planu mora dati neku vrijednost svima. Da imaju želju raditi baš tako, a ne da ostaju u poslovnom odnosu jer se iz njega boje izaći ili su ugovorom vezani.
To je teži put.
Nisam se ja toga prva sjetila, ali za ovo nema puno templates. Moram stvari jasno definirati prije nego skočim. To će se sve sigurno putem mijenjati, ali neku bazu moram postaviti.
Za početak, cijene. Kako odrediti koliko plaćam suradnike, koliko naplaćujem klijentu, a koliko plaćam sebe? Po kojem ključu to napraviti da ljudi budu motivirani i zadovoljni, da znaju zašto toliko plaćaju, zašto toliko budu plaćeni? Za zaposlenike su to neki napravili - a za freelancere virtualne asistente? Jel uopće moguće napraviti shemu po kojoj se određuje standard prije no što što krenemo?
Nemam pojma, al ću probat.
10/2/2021 Nastavi niz
Do danas je ovo išlo nevjerojatno lako. Došla bih navečer nakon što je sve gotovo (ili nakon što sam ja gotova) ovdje i krenula pisati. To bi se svaku večer samo izlilo iz mene. Nije bilo neke pripreme, uljepšavanja, nego onako kako bi došlo, tako je i izašlo na ekran. Nekad se kuhalo u glavi kroz cijeli dan i jedva dočekalo večer da prodiše.
 
Večeras nije bio jedan od tih dana.
 
Popravim nekad tipfeler kad ga vidim, ali nema tu velikog promišljanja i strategije iza tekstova koje objavljujem u ovom dnevniku. Nisam ga počela pisati s namjerom da ga pišem obavezno svaki dan. Tako se poklopilo. I sad kad je 15tak dana ispisano zaredom, jedan za drugim, čini mi se glupo pauzirati.
 
Večeras nemam ništa što bi se samo izlilo. Došla sam tu i htjela napisati nešto. Nije išlo. Onda sam probala napraviti nešto praktično. Da ne filozofiram nego da tu stavim listu taskova, što sljedeće moram napraviti. Em korisno meni da stvarno stavim neke stvari na listu, em korisno drugima da vide kako se taskovi u Notionu mogu voditi. Nije mi se ni to dalo na kraju. Takav dan.
 
Ali žao mi je pustit. Žao mi je ubacit prazninu u niz jer onda niz više nije niz.
Do sutra.
11/2/2021 Ugovor o slobodi
Jako mi se sviđa moja sloboda.
Mogu razumjeti potrebu i poriv za traganjem 'ugovora za stalno', ali sam danas shvatila koliko mi je to daleko. I koliko sam zaboravila na to.
Nije to došlo preko noći. Imam i ja svoju kolekciju ugovora za stalno koje sam ganjala. Imam i sjećanje na strahote koje sam proživjela kad mi je jedan takav istrgnut iz ruku. Poznat mi je taj strah. Ali mi je poznat samo kao neko davno sjećanje.
U nekom svom zanosu i prihvaćanju te slobode kao jedine moguće putem sam zaboravila da je to moje osjećanje. Da nije nužno i tuđe - i da ne mora biti.
Drugim riječima, danas sam shvatila da će mi možda biti veći problem pronaći suradnike nego klijente. Moja ideja se bazira na slobodi. Na želji da surađujemo uspješno i dugo - ali bez strogih okvira koji bi nas na to tjerali. Dok ide - ide. Dok je dobro. Ja to ne vidim kao manjkavo, no vide li to i drugi tako? Žele li istu takvu slobodu ili ugovor za stalno?
Kolegica me pitala što sam stavljala u svoje ugovore s klijentima. Ništa pisano. Nisam potpisivala ugovore. Nije bilo potrebe do sada. Sve poslove sam dogovorila usmeno, potvrdila pisanim putem dogovor oko cijene / rokova / nekih bitnijih detalja, no do sada nikad u formi ugovora. Nisam se borila protiv ugovora, no nisam ih ni sama inicirala. Jedini ugovori koje sam potpisivala su NDA ugovori.
Jesam li imala sreće što je do sad sve dobro funkcioniralo i bez ugovora? Što bi mi ugovor donio u slučaju problema? Veće šanse u slučaju pravnog spora? Sigurniju naplatu? Naplata od klijenata mi nikad nije bila problem, a ako dođemo do pravnog spora onda je puno više krenulo po zlu od toga da nemamo pisani ugovor.
Problema je znalo biti i ovako - no ili su se riješili, ili smo prestali surađivati. Ne, nije uvijek sve bilo med i mlijeko. I ne bježim na prvi problem - no radije ću prekinuti suradnju nego ostajati u poslovnom odnosu gdje se stalno nešto natežemo. Ja sam tako shvatila slobodu i ono free u freelancer. Ostaje za vidjeti kako su je shvatili drugi.
Jasno mi je da ugovor osim prislile može služiti i kao dokument koji poslovni odnos jasno objašnjava i definira. I to mi je OK. U kompleksnijoj organizaciji (a svaka je kompleksnija od ovog gdje sam sada) ima smisla sastaviti ugovor i potpisati ga. Umjesto stiska ruke, potpišemo ono što smo dogovorili. To je OK i vjerujem da je potrebno. Da svima bude jasno što se traži i što se nudi.
Ugovori koji obvezuju mene ili druge da sljedećih xy mjeseci MORAMO.... - e to ne. To ću izbjegavati. Stvaranje kompleksnije organizacije sigurno traži više reda od ovoga kako sada vodim posao (dobrim dijelom na osjećaj). No ako ta neka buduća organizacija propadne SAMO zato što nisam nikoga na ništa tjerala i što si nisam dopustila da mene netko na nešto tjera - a onda neka propadne. Ako treba, to ću i potpisati.
12/2/2021 Pao je Notion
Danas popodne je pao Notion. Nije mu to prvi put.
Volim Notion, ali nije pametno u njemu držati cijelo svoje poslovanje i život. Reakcije ljudi danas kad su shvatili da ne mogu doći do svojih podataka su bile očekivane. Ugroženi poslovi, ugroženi ispiti, cijeli životi su stali. Panika.
Ljudi u Notionu drže sve. Cijelo svoje poslovanje i život. I više od toga. Mnogima Notion služi za izgradnju paralelnog života, skoro kao u Simsima. Svaki korak u danu, svaka misao, zadatak, svaki plan, želja, mantra, sve je u Notionu. Vode se dnevnici puno opsežniji i kompleksniji od ovog. Bilježi se koliko je vode popijeno, koliko je sati odspavano. Što se jelo, što će se jesti. Sve se planira i slaže u dashboardima.
Kao netko tko trenutno najviše zarađuje upravo na izradi Notion workspaces ovo mi nije najpametniji post ikad. Ali je jedino fer.
Prije godinu dana sam klijentima znala preporučiti da dio poslovanja prebace u Notion. Divan je za procese, ja ga volim i za projekte, dokumentacija u Notionu nije onako prašnjava i ružna, interni wiki je bombon. Ma lijep je i volim raditi u njemu. Mene motivira na stvaranje. Lakše mi je pisati u Notionu nego drugdje. Slažem neka svoja pravila u bazama i igram se. Guštam.
Nakon što mi je prvi put nestao cijeli jedan workspace prestala sam ga preporučivati. Vratio se moj workspace nakon par dana, ali nitko nije znao ni zašto je nestao, ni hoće li se to ponoviti.
Od tad ga koristim samo kao alat za stvaranje. Kad mi fali inspiracije dođem tu i onda nekako krene. Ne koristim ga za pohranu svega što je važno. Ovaj dnevnik je tu i nigdje drugdje, no da ga izgubim ne bi se dogodilo ništa grozno. Život bi išao dalje.
Klijenti za koje kreiram Notion workspaces su klijenti koji su ga sami prvo odabrali, a tek onda potražili mene da ga prilagodim njihovom poslovanju. I njima na početku ispričam priču o tome da sve to što smo napravili jednog dana može nestati. Puf. Nema više. Još ni jedan zbog toga nije odustao od Notiona.
Nisam ni ja. Jesmo li ludi? Nerazumni? Možda.
Ali morala sam to i ovdje napisati jer dobro je znati što se može dogoditi. Ako je važno, imajte backup.
13/2/2021 Ono što znam
Web stranicu sam radila prije manje od godinu dana i da je danas idem raditi ponovno radila bih je drugačije. Tu prvenstveno mislim na vlastite tekstove. U trenutku kad Go2human ni u primislima nije bio 'mi' pisala sam tamo tekstove 'o nama'. Jer se to tako radi. Da danas pišem te iste tekstove pisala bih ih drugačije i ne bih glumila da sam veća no što jesam. Naknadna pamet. No dobro. Sad neću prepravljati jer izgleda da će skoro doći vrijeme da se sve od početka piše.
 
Al' ima stvari koje sam tad napisala i koje mi je drago da jesam. Proklizavanje na 'mi' je bio rezultat nesigurnosti. Tek sam krenula s poslom i da, bila sam prilično nesigurna u to što radim. I baš zato mi je drago vidjeti da sam i takva nesigurna napisala s kim nikako neću raditi.
 
Citiram:
 
Go2human ne surađuje s:
  • rasistima, seksistima, homofobnim individuama i organizacijama
  • onima koji prodaju “čudotvorne preparate” ili ulja za mršavljenje, rast kose, lijekove koji nisu lijekovi i koji nude brzu nevjerojatnu zaradu bez rada – ukratko bilo kakav MLM i/ili scam
  • vjerskim ili religijskim institucijima, uključujući i samoproglašene gurue koji prodaju jeftin self help
  • političkim organizacijama
 
Ima to isto i na engleskom jeziku, za svaki slučaj.
 
Go2human will not work with:
  • racist, sexist, homophobic individuals and organisations
  • those selling easy weight loss, incredible hair growth, get rich fast and similar MLM and/or scams
  • any kind of religious institutions or cults, including life gurus selling fast self-help
  • political organisation and parties
 
Na prvu se može činiti da napisano nema smisla tako pisati. Kao da će homofob sam sebe nazvati homofobom i onda reći 'a gle stvarno, ja sam homofob, možda bih joj to trebao reći'. Ne funkcionira to tako. Stvar funkcionira tako da dirne u živac one koje treba i da oni na kraju ne žele raditi sa mnom. Da me sami izbjegavaju.
Postoji šansa da klijenti uopće ne čitaju što sve piše na tamo nekom webu (kojeg ni ja ne posjećujem prečesto). To stoji, nema 100% zaštite.
Zato zastave treba povremeno izvaditi da se vijore i na drugim mjestima. Kao na primjer sad ovdje.
Na sve to me podsjetila poruka koja mi je jučer stigla. Nova konekcija, javlja se (što je baš super) i pita može li mi poslati link na video od 3 minute da pogledam.
Rekoh:
Ako nije neki MLM, slobodno pošaljite :)
 
Stiže odgovor:
Radi se o vrijednom projektu koji ................<cenzura>.......... Iznimno cijenim vaše dragocijeno vrijeme, pa poštujte i vi moje i javite mi nakon što link pogledate da li ste zainteresirani. Kliknite ovdje: .....
 
Tko prvi točno pogodi što je bilo na linku (i napiše to u komentar na LinkedInu), šaljem* mu/joj čokoladu.
* u zemlje u koje se smije slati čokolade.
14/2/2021 Timski (ne)igrač
Imam love/hate relationship prema timskog radu. Onaj love dio je dio koji pokreće zdravi razum i povremeni bljesak dobrog primjera iz stvarnosti. Jedan čovjek sam ne može napraviti onoliko koliko može dobar tim. Dobar. Tim. Jedan čovjek može sam napraviti puno više i bolje nego kad je dio lošeg tima - ili možda bolje reći nekompatibilne grupe ljudi. Hate dio je rezultat toga PTSP-a.
Bilo je slučajeva u kojima sam čupala kosu i kad ostanak u timu nije značio ništa dobro. Najčešće su to bili slučajevi kad su ljudi bačeni u neki tim kao lopatom. Postanete dio nekog tima, a jedino zajedničko s ostatkom ekipe vam je da ste tu zbog plaće ili neki sličan razlog, a ne dijelite apsolutno ništa osim toga. U takvim timovima je bilo team buildinga nakon kojih sam plakala. Doslovno plakala.
 
Bilo je i dobrih priča, kad se nađete u timu s ljudima s kojima dijelite i nešto više od ljubavi prema plaći. Pa kad osjetite da se entuzijazam širi, kad vam ništa nije teško i kad bi svako malo nekome od srca rekli bravo.
 
Plaća je bitna. Ali nije dovoljna. Ne za nešto što se može nazvati timsko bilo što. Sve dok je plaća jedina poveznica radi se o grupi ljudi koja će se otrpiti. Neće inspirirati jedni druge, neće baš ni pomagati jedni drugima, neće se nadopunjavati, neće skupa rasti.
 
To nabacivanje ljudi lopatom u timove nije problem samo šefova. Ni ljudima nekad nije pretjerano stalo do toga gdje će završiti.
 
Jednom prilikom sam s kolegicom s kojom sam bila u timu - dobrom timu u tom trenutku, predlagala upravi kako da se poboljša formiranje timova. Alate smo već imali, trebalo je samo malo volje. Uprava je doslovno za svaki novi projekt random nabacivala ljude lopatom u timove. Predložile smo da se ljudi prvo upoznaju. Da dobe priliku onjušiti se prije nego počnu raditi skupa. da ostave neki feedback nakon što su jednom radili skupa koji će bit uzet u obzir sljedeći put. Da imaju i sami bar mali utjecaj na to u kojem timu će završiti. Inicijativa nije prošla, i lako za upravu - no tad sam shvatila da ima ljudi kojima je stvarno potpuno svejedno. Većini se svidjela ideja o tome da probamo formiranje timova bar malo unaprijediti, ali bilo je i onih kojima nije bilo jasno čemu to. Samo ti meni daj plaću, a to što se s drugima ne razumijem, koga briga, to je normalno. Tako je ti je to svugdje. Šta bi ti?
 
Fantaziram o Go2human timu.
Doslovno k'o kad imate dogovoren prvi dejt na koji još niste ni otišli, a već zamišljate kako ćete skupa roniti na Bora Bori. Tako i ja sad fantaziram o timu koji baca interne fore po Slacku i osmijeh od uha do uha na svakom licu. O timu koji se kuži. Koji nije baš samo lopatom bačen na hrpu.
Bora Bora je daleko. Prvo treba preplivati Savu i možda prekopati kanal. Ovo pišem sebi za spuštanje na zemlju da ne očekujem Bora Boru odmah. Ako se ikad dogodi, bit će to ajme, wow.
15/2/2021 Ugrizi jezik gužva
Svako malo se ugrizem za jezik kad me netko pita kako je, šta ima.
Ugrizem se za jezik jer mi je prva reakcija napisati 'u gužvi sam'. Najčešće ne napišem, prešutim, jer sam se načitala članaka u kojima se piše o tome kako je to lejm (i razumijem pozadinu). I zato jer je činjenica da se gužva neće smanjit kad ja napišem da je gužva.
 
Ne ponosim se time što sam u gužvi i što mi fali vremena. Slažem se da je to u jednom dijelu znak loše organizacije i toga da sam zagrizla više nego što mogu trenutno progutat. Slažem se i da nije zdravo. Jasno mi je. Osjetim to u vratu, leđima i želucu.
Gužva me ne čini ni boljom, ni pametnijom, ni ništa. Gužva je samo posljedica toga da sad pucam od ideja i želja i svega.
 
Radni dan mi najčešće počne oko 7 ujutro i završi oko 10-11 navečer. Vikendi su mrvu blaži, ali ne puno.
 
Pauzu stisnem jednom dnevno. U pola dana odem na Marjan u šetnju od sat do dva.
Ella u lovu na losose
Ella u lovu na losose
 
Nemam namjeru ostati u gužvi. Ovakav tempo nije nešto što je održivo na duge staze. Ali sad hoću tako. Imam osjećaj da ako sad nešto pustim da mi se kasnije neće dati. I da će mi biti žao. Sad imam volje. Sad hoću. Sad je to vrijeme.
 
Ako vam u nekoj poruci napišem da sam u gužvi - nije napisano zato da se žalim ili da glumim neko veliko poduzetništvo, nego jer je eto tako ovih dana. Trčim od jutra do sutra po tipkovnici i ekranima i ne stižem uvijek baš sve sve što bih htjela. To je, jbg, gužva. Proći će, ali sad je tako.
16/2/2021 5.000 riječi za kraj
5.000 riječi. Toliko je trebalo za ovaj završni rad. Napisala sam to danas navečer, par sati prije roka za predaju. I to je to. Odvalila sam zadnji zadatak na ovom faksu. Gotovo. Osim, naravno, ako me na tom zadnjem sruše. Nije da sam preponosna na napisano, ali valjda neće!
 
Kako se slavi kraj faksa ovih dana?
Ozbiljno pitam. Puno puta mi se dogodilo da nešto riješim, napravim, završim (OK, ne faks do sad očito) i da to prođe onako kao da se ništa nije dogodilo. Kao svaki drugi dan. Done. Ajmo dalje.
Trebala bih više slaviti. Se to isto može naučit?
 
Kad sam tek počinjala raditi (a to je bilo relativno rano jer sam faks preskočila), za prvu plaću sam se počastila satom. Kupila sam Swatch koji i danas imam i koji radi i koji mi je drag. Možda si kupim jedan Swatch, za obilježavanje. Ma dosta pisanja. Idem u shopping.
17/2/2021 Kiselo grožđe freelancera
Ja nisam postala freelancer zato što je to nešto super. Postala sam freelancer zato što mi je trebalo neko drugo rješenje. Da sam bila sretna i zadovoljna na poslu kojeg sam radila, vjerojatno nikad ne bih došla ni na 2 metra od freelancing poslova. Ne bi me zanimalo. Ne bi mi trebalo.
Sila me natjerala.
Znate li što je "kiselo grožđe"? Ne znam koliko je to opće poznat pojam, pa ukratko: to je ono kad kad jako želite pojesti sladoled od čokolade, a doma imate samo sladoled od oraha. Onda uzmete taj orah i sami sebe uvjeravate da je bolji od čokolade, jer je to jedino što imate.
Ja sam u poziciji koja je idealna za freelancerstvo pretvoriti u svoje kiselo grožđe. Nemam drugog izbora (recimo da je tako), pa zato to sad mogu kovati u nebesa i pričati bajke o tome kako je to meni baš super. A da mi netko ponudi super posao, okrenula bih ploču...
To bi bilo kiselo grožđe. No, ponuda je stigla. I to bolja nego ijedna prije. Ostajem tu di jesam. Freelancerstvo je meni slatko. Iako pojma nemam kako se to normalno kaže a da se ne slomi jezik - kakva je to uopće riječ freelancerstvo? Jel to uopće postoji? Freelancing? Nebitno. Ono kad si freelancer. E to je meni slatko. I možda nekad promijenim mišljenje, možda mi prestane biti drago, ali sad je tako. Slatko i srcu drago.
Ima još jedna stvar zbog koje pišem baš ovo danas. Vidjela sam ironičan post na temu poslodavaca koji traže po 10 godina iskustva za svaku poziciju. Znate ono, kad beba u pelenama proučava kod da bi na vrijeme skupila dovoljno iskustva. Problem nemanja iskustva je grozna stvar za ljude koji traže prvi posao. Užasno je teško naći posao bez iskustva. Za sve koji s tim muku muče imam jedan prijedlog: postanite prvo freelancer. Na 6 mjeseci, godinu dana. Ionako nemate posao. Nemate što izgubiti. A ono što ćete dobiti će biti vrijedno. Naučit ćete puno toga, i imat ćete tu famoznu prvu stavku u životopisu.
 
Možda nije svakome tako, ali za sebe mogu reći ovo: godina dana rada kao freelancer mi iskustveno vrijedi kao barem 3 godine nekog redovnog iskustva. Ako ste hrabri, u životopisu se poslužite ovom mojom donjom tablicom - nije puta 3, mrvu je ipak konzervativnija 😂
 
P.S Grafiku sam radila po uzoru na dog/human years grafike - javite ako nije razumljiva. Nekad je nešto meni jasno jer znam o čemu pričam, ako je to i ovdje slučaj slušam prijedloge za poboljšanje.
notion image
18/2/2021 Ograničenja angažmana VA
Krenem li surađivati s domaćim virtualnim asistentima u okviru Go2human Huba, neću moći angažirati asistente koji nemaju svoj obrt (ili firmu). Drugim riječima, surađivati ću, najvjerojatnije, samo s onima koji već imaju svoj obrt (firmu).
 
U teoriji, s fizičkom osobom, freelancerom, bih mogla sklopiti Ugovor o djelu ili Autorski ugovor. U praksi, angažman virtualnog asistenta (najčešće) ne spada ni pod jedno ni drugo. Niti se radi o autorskom djelu, niti se radi o konkretnom djelu. Ugovor o djelu bi došao u obzir samo za angažmane u kojima se jasno može definirati rezultat rada. Na primjer - izrada nekog konkretnog izvještaja.
 
Podrška koja se pruža i naplaćuje po satu, nije nešto što može ići u ugovor o djelu (slobodno neka me ispravi tko zna bolje).
 
Rado bih bila otvorena za sve one koji tek kreću u ovu avanturu i koji su virtualni asistenti početnici. Jasno mi je da 'poslujem samo s obrtima/firmama' predstavlja ogromnu prepreku za početnike i da time gubim mogućnost suradnje s njima. No, dok se ne pronađe neko legalno rješenje, tako će biti.
 
Želja mi je raditi po propisima. Uvijek postoji mogućnost da ću neki nesvjesno prekršiti, ali svjesno to ne želim raditi. To znači da ni rješenja poput 'nemam ja svoj obrt, al imam nekoga tko ima pa ćemo preko njega' ne dolaze u obzir.
 
Pišem ovo jer ne želim davati lažne nade ljudima. A s druge strane, svoje pretpostavke stavljam na stol da se o njima raspravi. Ako imate (provjerene) drugačije informacije, slobodno podijelite. Hvala :)
19/2/2021 Iskreno
Iskreno, nemam mailing listu. Ako netko ne zna zašto bi je uopće trebala imati, trk na post Gorana Blagusa:
Zašto je nemam? Zato što nije došla na red. I zato što kad krenete ljude tražiti email adrese, onda je pristojno reći što će oni zauzvrat dobiti. Bilo mi je glupo pokrenuti mailing listu samo zato da je imam. Prodajni pitchevi mi ne idu od ruke (ne volim ih) i mislim da nije fer skupiti adrese SAMO zato da bi se ljudima nešto nutkalo, a obvezati se na neku drugu/bolju vrstu sadržaja nisam htjela. Pa tko bi svaki tjedan, ili nedajbože svaki dan! nešto piskarao?
Khm.
Mislite li da ima smisla pokrenuti mailing listu i slati ljudima postove koje ovdje pišem svaki dan? Jednom tjedno napraviti sažetak, ubaciti još nešto ako se nađe putem. Neće ni ovo pisanje tu trajati zauvijek, no možda nije loš početak. Što kažete? Ima li koja duša koja bi se upisala na takvu listu? 😇
I bonus pitanje - koji besplatni alat preporučujete? Bilo bi zgodno da je GDPR proof.
 
Iskreno, nisam uopće o tome mislila pisati. Neki dan sam prekopavala foldere sa slikama i tražila sliku koju mogu poslati za jedan članak. Nisam našla ništa iskoristivo jer se u zadnjih godinu, dvije ne slikam. Galerija u mobitelu mi se sastoji od slika pas-pas-pas-pas-pas-skrinšot-pas-pas-pas-pas. Fotoaparat ako i uzmem sa sobom, što je stvarno rijetko, opet sam s one druge strane objektiva. Na kraju sam napravila par slika na Marjanu. Sa psom. Jer kako drugačije.
Kopanje po arhivi me sjetilo nekih drugih vremena i neke druge mene. Ne puno drugačije, ali mene iz nekog drugog vremena. Petak je, pa ajde da se malo upoznamo i ovako, neslužbeno:
Skok padobranom u tandemu
Skok padobranom u tandemu
Prijatelju sam za jedan rođendan, s ostatkom društva, poklonila skok padobranom. Njegov avanturistički duh sam precijenila, a tad istovremeno shvatila da bih ja to probala. Bilo je divno. Tišina i osjećaj mira na nebu nakon što se otvori padobran se teško s ičim može usporediti i opisati.
Đuro
Đuro
Živjela sam dugo sama i bila sam usamljena. Nisam imala uvjete za psa, pa sam uzela Đuru. Da kad dođem doma, dođem u stan u kojem netko diše. Usput sam se s Đurom riješila grozne fobije od zmija (duga priča, ali hvala Đuro). Đuro je kasnije otišao kod prijateljice čiji klinci su se smrtno zaljubili u njega.
Sljemenska utrka
Sljemenska utrka
Zimogrozna sam i bilo mi je nezamislivo da dobrovoljno odem na snijeg. Probala ipak na svoj 25. rođendan i oduševila se. Ovaj osmijeh gore je osmijeh nekoga tko se u plugu spustio na utrci. (plug = prvi skijaški koraci, doslovno puzanje na skijama). Više me skijanje ne vuče, al bilo je zabavno.
Ja fotograf
Ja fotograf
Prije sto godina, kad je HRPC još bio živ, počela sam se igrati fotografa. Bila i ostala amater, ali sam uživala ko prase u smišljanju novih rješenja za ta mala natjecanja. Tad sam prvi put doživjela kako internet community može biti moćan i divan. Nažalost, raspao se i sajt i community, al ostalo je lijepo sjećanje.
Sve ove slike su barem 10 godina stare. Iskreno, ni o tome nisam mislila pisati. Uguralo se slučajno.
Htjela sam pisati o iskreno.
Prije (isto tako) dosta godina kad sam još radila u korporaciji, kolegica me jednom upozorila da joj ide na živce to što svako malo počnem rečenicu sa 'Iskreno,...'. Nisam bila toga svjesna. A bila je u pravu. Često sam to koristila. Vjerojatno još uvijek koristim češće no što bih voljela. Rekla mi je da kad rečenicu počnem s iskreno, da ispada kao da svo ostalo vrijeme muljam. Ako imam potrebu napomenuti da sam sad iskrena, da to znači da inače nisam. I da je strašno iritantno.
Dala mi je misliti. Ono do čega sam došla je da 'Iskreno,...' često koristim u situacijama kad me netko nešto pita, a ja se spremam dati odgovor za koji očekujem da se drugoj strani neće svidjeti. Nešto kao air bag. Ostatak vremena kad ne koristim 'iskreno air bag' se ne bojim reakcije, a kad krenem sa 'Iskreno, ...' onda očekujem protuudar. Nije pravilo. Poštapalica ima to nezgodno svojstvo da se gura svuda.
I tako, iskreno... zanimalo me koliko vas zanima koje su vaše poštapalice? Meni je to fora saznati, iako nije uvijek ugodno, ali je fora.
Sad kad ste došli do tu - vratite se na početak pa mi u komentarima napišite nešto pametno za mailing listu. Hvala!
20/2/2021 O kreditu, studiju i otkazu
Ovo su dani kopanja po arhivi. Za jedan članak koji pomažem napisati sam se sjetila paradoksa izbora. I činjenice da sam na tu temu 2014. godine napisala svoj prvi seminarski rad. 6, 7 godina kasnije taj rad mi i dalje stoji na Google Drive.
2014. godine sam upisala Socijalni rad.
Imala sam stalni i stabilan posao u korporaciji i želju da nešto studiram. Ekonomiju nisam htjela, nisam se u tome vidjela dugoročno. Ta svi studiraju ekonomiju! Htjela sam nešto vezano uz psihologiju, to me tad zanimalo. Izbor studija koje se tada moglo upisati izvanredno, a da su imali barem neke veze sa psihologijom se sveo doslovno na jedan - socijalni rad. Prije upisa sam se skoro godinu dana pripremala za polaganje državne mature. Imala sam položenu maturu od ranije, no sustav bodovanja je bio takav da bez ponovnog polaganja državne nisam imala šanse. Riješila sam to i prijemni i upisala.
Krenulo me te godine. U isto vrijeme sam se ohrabrila kupiti svoj prvi auto na kredit. Dugo sam to odgađala jer me bilo strah kredita. Ono, baš jako strah. Živjela sam sama, podstanar, kredit je meni bio (i danas je) velika stvar.
Vrlo brzo nakon početka studija i kupnje auta, možda mjesec ili dva nakon, pozvana sam u ured ljudskih resursa, zajedno s još pedesetak ljudi, jedan po jedan. Rečeno nam je da dolazi do restrukturiranja i da ćemo saznati da li nas ta odluka impaktira. Tim riječima. Bili smo višak. Rekla bih da sam dobila otkaz, no to nije skroz točno. Riječi koje su mi tad službeno upućene su bile toliko neodređene i pravno odmjerene da sam činjenicu da sam dobila otkaz morala iščitavati iz tuđih očiju, grimasa i iz zraka.
Ova odluka te impaktira.
To je bilo to. Ljutnju, strah, očaj i paniku koje sam tad osjetila i danas dobro pamtim.
Potpisi na obrascima kojima su u ljudskim resursima potvrdili banci i fakultetu da sam stalno zaposlena se još nisu pošteno ni osušili. To je ono što me tada najviše boljelo. Znali su u što se upuštam (kredit za auto, plaćanje fakulteta) i nitko me nije upozorio.
Dan nakon the sastanka u ljudskim resursima sam otišla u banku. Svom osobnom bankaru sam rekla da sam ostala bez posla i da ne znam što ću. Osobni bankar, čovjek koji me tada uopće nije znao dalje od onog kad smo rješavali papire za kredit, me utješio. Ne sjećam se točnih riječi, no rekao je da on ne brine i da je siguran da ću ja drugi posao brzo naći. I to bolji. Govore li to svima? Ako da, bravo Erste! Smirio me. Ušla sam u panici, izašla u malo manjoj panici. Moj najdraži bankar ikad.
Nastavila sam ići na posao jer nisam dobila datum. Da, dobit ću otkaz, ali ne zna se točno kada. Za tjedan dana su neki kolege dobili svoje datume. Ja sam i dalje radila. Za mjesec dana je otišla još jedna tura. I dalje sam bila tamo. Svaki dan odlazak na posao i pitanje da li je danas taj dan. Nije. A danas?
Počela sam tražiti posao. Moj Posao kao homepage. Liz Ryan kao guru za pisanje životopisa i molbi. Google Sheets tablica s popisom oglasa i statusima - poslana prijava, prvi, drugi razgovor, odbijenica, ponuda...
Počeo je u to vrijeme i faks. Odlasci nakon posla na predavanja na drugi kraj grada, u novom autu, bili su kao odlazak u neku drugu realnost. Bila sam jedini izvanredni student. Jedan profesor to nije smatrao važnim. Njegova predavanja su ujutro i obavezna su. Pokušaj objašnjavanja da sam upisala izvanredno jer ujutro radim nije urodio plodom. A ja nisam imala snage za guranje. Odustala sam. Nisam se borila. Tako je završio moj Socijalni rad. Ostao mi je tek jedan napisan seminarski rad.
Oko tri mjeseca nakon the razgovora s ljudskim resursima počeli su mijenjati ploču. Pojavila se mogućnost da ostanem. Za manju plaću i u drugom odjelu. Nisam to htjela. Nisam htjela ostati tamo ni za veću plaću, kamoli za manju. Brzo nakon toga sam dobila ponudu i posao znatno bolji od prethodnog. Izašlo na kraju sve na dobro. Al da me dobro stresla 2014., bome je.
 
Zbog cijelog tog iskustva nadam se da sam naučila kako se ljudima ne daje otkaz. Ne da se otkaz nikada nikome ne smije dati, nego kad do toga dođe, da budem svjesna da su s druge strane ljudi. Od krvi i mesa. Koji zaslužuju znati barem to da će dobiti otkaz kad im potpisujete papire za kredit. I koji zaslužuju više od rečenice 'ova odluka te impaktira'.
 
Btw. stigli su mi rezultati zadnjeg ispita - 100/100 🤓 (to je onaj ekonomski 🤣 koji sam upisala 2018. godine)
 
Koga zanima seminarski rad o paradoksu izbora iz 2014. - izvolite:
P.S. Nema baš sočnih poveznica s otkazom.
21/2/2021 Nedjelja - ništa
Umorna sam. Što god da napišem pisano je zato da bude napisano. Nema smisla tako pisati. Idem odmarat. Laku noć.
22/2/2021 Recept za produktivnost
Znate sve one ljude koji vam govore da morate ustati u 5 ujutro da biste bili nešto - uspješni, produktivni, nastaviniz? Ne vjerujte im ni riječi. Shvatila sam danas zašto ljudi to govore.
Probudila sam se i ja prije pet. Opet. Ne zato jer je zvonio alarm. Ne zato što sam htjela. Ne zato što sam morala. Ne zato jer je to tako pametno.
 
Probudila sam se prije pet jer sam se probudila.
Evo, ja budna. Probudila sam se jer mi je raštimana unutarnja budilica. I kad se probudim tako prerano, ne mogu više zaspati. Od jutra znam kako ću se osjećati cijeli dan. Nije to ni uspješno, ni produktivno. Osjećam se kao da mi fali bar još dva sata sna. Kapci su mi teški i znojni, žmarci mi cijeli dan prolaze kroz prste na rukama i ne mogu popit dovoljno vode da izbijem taj osjećaj da nisam popila dovoljno vode.
 
Photo by Jonatan Pie
Photo by Jonatan Pie
Svađam se cijeli dan sa tom svojom budilicom, a ona mi se smije. Ne mogu joj ništa.
 
OK, istina je da sam odmah ujutro imala sve lijepo posloženo - cijelu stragiju za Go2human Hub. Sve objašnjeno i za jednu i za drugu stranu. Koje su prednosti. Zašto ovo. Zašto ono. Ma imala sam cijeli FAQ ispisan. Način rada. Kako će se određivati cijene. Kako će izgledati suradnja. Koja su ograničenja i zašto su baš ta. Za koga je, za koga nije. Financije. Rizici. Sve. I cijeli cjelcati copy napisan za novi web. Sve jasno, super. Možemo krenuti.
 
Jedini problem je bio taj što u kupaoni pod tušem teško zapisujem tekstove i sad se ničeg više ne sjećam.
 
Kad vam govore da morate ustati prije pet - prvo im provjerite podočnjake. Dobre su šanse da su neispavani i da zato samo šire svoje frustracije. Ne zamjerite im, neispavani su.
23/2/2021 3 stvari

Networking

Imam li kakav savjet za networking? To pitanje mi je stvarno stiglo danas. Nije 'svi me pitaju' fora. Malo je neobično da ja nekome dajem savjete za networking, ali s druge strane, ako se ja u tome nisam utopila, neće ni nitko drugi. Mrzim takve izjave inače. OK, mrzim je prejaka riječ. Iritiraju me. Ako sam ja mogla, možeš i ti → to je uglavnom bullshit i promašeno. Al' eto, ako sam ja mogla počet se povezivat s ljudima... onda vjerojatno skoro svatko može.
Da objasnim. Pomalo sam... socially challenged? Socially awkward? Nisam people person. Po domaće - ne ide mi s ljudima - osobito u privatnim odnosima. Teško uspostavljam bliske prijateljske odnose, a vrlo lako ih gubim. Small talk mijenjam za odlazak zubaru. Izbjegavam većinu događanja koja su ljudima zabavna (npr. svadbe). Draže mi je pisanje od pričanja. Često pitam zašto netko nešto misli i očekujem argumente. Za networking - ne baš sjajne osobine.
Sad kad sam to napisala ni meni nije najjasnije kako mi je u zadnjih godinu dana uspjelo povezat se s toliko super ljudi. Ono što mi pada na pamet je da sam progovorila - malo glasnije nego inače. I da sam malo bolje počela slušati. Konkretno, kad imam nešto za reći, sad to kažem na glas, odnosno napišem javno. Ne mrmljam si u bradu. Kad čujem i vidim nešto što mi se sviđa - otvoreno pohvalim i podržim. Puhnem malo drugima u krila kad god mogu. I malo po malo su razgovori krenuli i šire se. Ima li napisano smisla? Trebalo je bit savjet, ako nikome ne odmogne dobro je.

Knjigovodstvo za virtualne asistente

Nastavlja se na ono gore dijelom. Na LinkedInu sam se povezala s Višnjom. Preko nje sam se povezala s Reneom. Rene je napravio intervju s gospođom Zoranom. Intervju sam propustila, ali me Višnja podsjetila kad smo pričale o knjigovodstvu.
Pogledala sam intervju i svidio mi se nastup. Tjedan dana nakon toga sam počela surađivati s njom.
Jučer sam je pitala hoćemo li napraviti intervju za Ljudomat i kaže može!
Dragi virtualni asistenti, pucajte u komentare pitanja koja vas muče i koja bi pitali računovođu da možete. Intervjui na Ljudomatu su usmjereni na virtualne asistente pa molim samo njih da iskoriste priliku, a svi ostali se slobodno jave direktno gđi. Zorani na konzultacije.

Go2human Hub

Počela sam zapisivati konkretno. Za sad samo za sebe.
Raspisala proces od upita do onboardinga.
Napisala ponešto odgovora na Zašto. Napravila dva How to dokumenta.
Senioritete - hvala Bornfight. Moje je daleko od njihovog, ali pomaže vidjeti kako je to napravio netko drugi.
Cjenik - napravila sam izračune. Moram još to malo prespavati.
Neloše :)
 
I da, LinkedIn nije radio ranije.
notion image
Nije panika, ali je prilika za podijeliti linkove na ove zgodne stranice gdje uvijek možete provjeriti da li je problem samo kod vas ili globalno:
 
 
24/2/2021 Posao-vila
Za ljude koji traže svoje prve poslove, a nisu ni sami sigurni kakav posao traže.
Probajte zamisliti da vas je posjetila posao-vila. Posao-vila ima tu nezgodnu karakteristiku da postavlja puno pitanja. Ponaša se kao trogodišnjak. Toddler.
Vi: Tražim posao. Posao-vila: Zašto?
Na svaki vaš odgovor posao-vila postavlja novo pitanje. Zašto? Kako? Gdje? S kim? Za koga? Zašto? Kako? Zašto? Kako? Zašto baš to?
Nema odustajanja nakon petog pitanja. Nije ovo 5Why. Idite preko 10, 20. Pišite u Notepad, na papir, bilo gdje, ali pišite.
Možda je glupo. A možda netko uspije napisati svoj željeni opis posla koji čini razliku. Znam da kad vidim nedefinirane izjave poput 'ja tražim posao' da ih ne doživim isto kao ljude koji se raspišu i konkretno kažu 'tražim posao takav i htio bih raditi to zato jer volim i znam x i želim...'. Kad je tako napisano onda vidim ljude. Prije teško.
 
Pišem sad svoju prijavu za posao - zapravo pišem prijavu za projekt, poslovni plan. Slično je. Ako ne objasnim tko sam, zašto to tražim, što znam, što želim, što planiram, neću se dobro provesti.
25/2/2021 Nije u šoldima sve
Novac nije najvažniji. Zarada (mi) nije najvažnija. Sad kad smo to riješili, izvolite cjenik:
notion image
Cjenik koji gledate je radna verzija cjenika za Go2human Hub. Prvo je cijena koju će klijenti plaćati za uslugu virtualnog asistenta. Drugo je cijena koju će Go2human Hub plaćati virtualnim asistentima za uslugu. Slika je malo mutna, znam.
Osim slike, mutno je i što se tu točno plaća i kako, zašto, kome. Razbistrit će se.
Zadnjih dana se češljam u stilu transparentnosti - činilo mi se prikladno krenuti sa cjenikom.
Svi komentari su i više nego dobrodošli.
Previše, premalo, neće ti to niko platit, lako ti je tako s 25% - sve može. Dapače, svaki komentar mi može pomoći da kod bistrenja bar pokušam odgovoriti na prava pitanja. A ne samo na ona koja meni padnu na pamet.
Bude li sve išlo po planu, u travnju ovo više neće biti radna verzija.
26/2/2021 Male stvari
Proradilo je! Proradilo je! Proradilo je!
Prije tjedan dana sam prvi put postavila automatiku preko IFTTT aplikacije. Automatika se sastoji od toga da mi IFTTT automatski otvori novi task u Asani čim osvane novi video na odabranom YouTube kanalu. Nije to velika ušteda vremena. Kreiranje taska se broji u sekundama. Ali je zgodno u slučaju da se ne sjetim kreirati task - i da zaboravim da imam neki posao za odraditi. Ovako IFTTT misli umjesto mene u tom dijelu.
Kad sam to prvi put postavila nije radilo. Malo popravljanja i proradilo je! Hej, proradilo je!
Takve stvari me baš vesele!
Hvala Darko, da nisi spomenuo IFTTT tko zna kad bih probala.
Nešto slično čekam na automate.io već mjesecima - čekam da Notion otvori api pa da se mogu raditi slične stvari. Zašto do sad nisam isprobala s drugim aplikacijama pojma nemam.
Što sve imate automatizirano? Preko kojeg appa? Dajte ideje. Ne samo meni, tko zna tko se još nečega nije sjetio, a koristilo bi. Ako za ništa drugo - za veselje kad proradi 🙂
27/2/2021 Pokreni nešto svoje
Predala sam prijavu. 12 sati prije roka. 😅
Držite fige. Na rukama i nogama.
28/2/2021 Teorija, praksa, familija, lanac
U teoriji, članovi unutar Huba bi mogli zajedno kreirati razne stvari. Na primjer: nove proizvode. Neovisno o klijentima i zadacima. Mogli bi zajedno napraviti workshop ili trening za virtualne asistente koji nisu u Hubu. Ne samo napraviti nego i provoditi i naplaćivati. Prihod od takvog proizvoda bi se mogao razmjerno preliti na one članove koji su najviše sudjelovali na konkretnom proizvodu. Ili bi se mogao preusmjeriti na nešto drugo - npr. nove kamere za sve članove. Ili bar slatkiše.
Nemam iluzije o tome da će članovi Huba to mjesto doživljavati isto kao ja - da će se baciti na glavu u sve projekte nečega što nije njihovo. Znate ono, kad firma kaže: mi smo familija. Nismo. Ni firma, ni familija. I ne trebamo biti. Hub neće biti familija, ali će biti prostor koji daje neke mogućnosti. Za one koji žele kreirati, imat će tu mogućnost. Moći će sami predlagati što žele kreirati i tražiti podršku za to. Za takve izlete trebaju i biti će plaćeni. Volontirati se može negdje drugdje.
U teoriji je to sve dobra ideja. Otvara se prilika za članove da kreiraju, da se okušaju u ulozi edukatora, da zajedno osmisle nešto i da to provedu. I da zajedno nešto zarade i potroše. Njima dobro, Hubu dobro.
U praksi - ne znam, vidjet ćemo.
 
 
I da, još ako niste - molim potpišite peticiju za Hrvatsku bez pasa na lancu. Hvala.
http://chng.it/cXnmNq2yWq

Ožujak 2021

 
1/3/2021 Nismo svi za sve
Prije početka suradnje razgovarat ćemo s klijentima i asistentima. U tim razgovorima pokušat ćemo saznati kako tko diše i prema tome napraviti najbolji match.
Počela sam pisati ta pitanja. Nisu gotova, ali ovo su neka od njih.

Očekivanja i željeni način rada

Nema točnih i netočnih odgovora.
Razina detalja u uputama za asistenta
a) Asistentu ću dati detaljne upute za izvršavanje zadatka i očekujem da strogo slijedi te upute.
b) Asistentu ću dati popis zadataka, ali nemam detaljne upute za izvršavanje svakog zadatka.
c) Od asistenta očekujem da sam vodi brigu o tome koje zadatke treba napraviti.
Primjer:
Klijent zapošljava novog radnika.
a) Klijent kreira task za asistenta: Poslati ugovor radniku na potpis, tražiti da isprinta, potpiše i vrati skenirani primjerak u PDFu.
b) Klijent kreira task za asistenta: Poslati ugovor radniku na potpis. (na koji način će se ugovor potpisati nije strogo definirano i asistent može predložiti digitalno potpisivanje dokumenta).
c) Klijent obavještava asistenta da zapošljava novog radnika. Asistent, na temelju prijašnjeg iskustva i dogovora, sam vodi brigu o tome da ugovor bude potpisan na vrijeme.
Da li je činjenica da surađujete s asistentom tajna?
a) Da, želim da to ostane tajna.
b) Nije tajna, ali ne želim da se to posebno naglašava.
c) Nije tajna, dapače, koristilo bi mi da asistent u svom LinkedIn profilu pod Experience navede ovu poziciju (definirati Title & Employment type / Freelance / Contract).
Hoće li asistent komunicirati s vanjskim partnerima? [email, potpis]
a) Da, hoće.
Treba li mu/joj za to email adresa na vašoj domeni?
Ako da, što da stavi u potpis i kako da ga oblikuje?
b) Ne, neće.
Treba li mu/joj svejedno email adresa na vašoj domeni?
Ako da, što da stavi u potpis i kako da ga oblikuje?
Ti ili Vi?
  • Klijent: Ti ili Vi?
  • Suradnici unutar firme: Ti ili Vi?
  • Vanjski suradnici, partneri: Ti ili Vi?
Postavljanje pitanja [Live/bulk]
a) Odmah jedno za drugim (live) u chat, mail, mobitel?
b) Pričekati da se skupi, pitati više pitanja od jednom mailom.
 
2/3/2021 How to slijediti upute
Vozila sam jučer pored gradilišta - jedan trak ceste zatvoren. U susret mi je dolazilo 5-6 auta i iako sam imala prednost, maknula sam se u stranu. Procijenila sam da je meni, i jednom autu koji tek dolazi iza mene to lakše. Gospođa u autu iza se nije složila. Nije je zanimalo to što se tih 5-6 auta koji su krenuli prema nama nema gdje maknuti, a mi imamo. Nije se htjela maknuti. Vikala je, psovala me, od toga da sam luda do tko mi je dao vozačku. Mahala im je svima da krenu u rikverc. Tad ih je bilo već više od 5-6. Nisam reagirala. Čekala sam da to prođe parkirana sa strane. Izašla je iz auta i došla do mog prozora. Nastavila vikati. Ja sam dignula prozor.
 
Da, u pravilu, prema uputi na znaku imale smo prednost. Nisam najbolji vozač na svijetu, ali mi je suludo preokrenuti sve naglavačke da bi se vozilo po uputi i onda kad to nema nikakvog smisla.
 
Pišem. Svaki dan pomalo. Slažem. Jedna od stvari su i How to upute. Kako imenovati dokumente je jedna od prvih.
Slušam mišljenja i savjete - što sam zaboravila? Što bi drugačije?

How to name files

ℹ️
File = any document you save and/or send as attachment.

Be consistent

2021_Invoice_Go2human_Acme_044
2021_Invoice_Go2human_Acme_045
2021_Invoice_Go2human_Acme_046
Go2Human_Acme_Invoice_2021_044
2021_Invoice_Go2human_Acme_044
Acme_Invoice_2021_044_Go2human

Be short but descriptive

✅ 2021_Invoice_Go2human_Acme_046
❌ Invoice_046

Avoid spaces

✅ 2021_Invoice_Go2human_Acme_046
❌ 2021 Invoice Go2human Acme 046

Use underscores instead of periods

✅ 2021_Invoice_Go2human_Acme_046
❌ 2021.Invoice.Go2human.Acme.046

Do not panic!

If you named a file not following above recommendations, do not panic. It's not the end of the world. Do better next time. It makes our work and collaboration easier.
 
3/3/2021 Lider vožnja
Prije malo više od tjedan dana, u petak, mi je stigao prvi mail od Nikoline. Nikolina piše za Lider. Pitala me bih li joj odgovorila na par pitanja vezano za aplikacije za produktivnost. Kakvo je to pitanje? Je li more slano? Naravno da bih!
Danas je u online izdanju izašao prvi dio. Krajem tjedna izlazi tiskano izdanje s kompletnim popisom aplikacija. Kampirat ću ispred kioska.
Za mene je to velika stvar. Ne to da mi ime i prezime stoje u novinama (ionako mi 98% ljudi ne zna pročitati prezime). Nego je to još jedan korak u smjeru koji izgleda dobro. Još jedan korak prema nečemu što se postupno otvara. Nešto što sad već izgleda toliko dobro da me počinje biti strah da ne eksplodira kao balon.
Moje ambicije nisu grandiozne. Ne sanjam milijune. Nemam se namjeru boriti za prva mjesta s gigantima. Ono što hoću je raditi posao koji volim s ljudima s kojima je lijepo raditi (i pristojno živjeti od toga). Otrcano, znam. Ovakvi koraci to olakšavaju. Lakše je doći do ljudi s kojima je lijepo raditi kad nisi nevidljiv. Lakše je objasniti planove i ideje kad te ljudi slušaju i kad im nisi potpuni anonimus. Lakše se povezati s pravim ljudima. Ne onima na pravim pozicijama, nego s pravim ljudima.
 
Draga Nikolina, hvala ti na prilici. Puno to znači jednom malom paušalcu. O tome koliko mi je bilo divno surađivati s tobom i koliko me svaki mail iskrene podrške razveselio ne znam napisati rečenicu koja će to zorno prikazati.
I hvala što si dopustila da sa sobom kratko provozam i ekipu :) bila je ovo baš dobra vožnja!
 
4/3/2021 Ma to ti je komad kolača
Piece of cake. Mačji kašalj. Prostu verziju neću navoditi.
Ima poslova koji na prvi pogled stvarno izgledaju kao mačji kašalj. Neš ti, imaš template, samo lupaš copy/paste. Jednostavno da ne može biti jednostavnije. I je, sve dok su ulozi mali. Kad jedan krivi copy/paste ima tu moć da gadno naruši nečiji ugled i kredibilitet, onda to više nije samo copy/paste.
Zadnjih dana mi se posao sastoji dijelom i od takvih poslova. Na prvi pogled no-brainer, ali vrat i želudac govore drugačije. Razrada strategije i poslovnog plana su me ostavili u puno opuštenijem izdanju nego par sati ovakvog mačjeg kašlja. Stalno sam na oprezu. Provjeravam pet puta i dalje nisam sigurna da je dovoljno. U većem dijelu se posao sastoji od kopiranja pripremljenih dijelova teksta u odgovarajuće kućice. Svaki put kad zatvorim vrata neke od tih kućica (send) malo zažmirim i stisnem se. Nije mi svejedno. Znam što jedna greška u ovakvim okolnostima može značiti.
 
Jednom davno jesam napravila takvu grešku. Dok sam još radila 'normalan posao'. Nisam primijetila da mi je 'text to columns' funkcija tekst prebacila jedan red niže u Excelu od onog što sam htjela. Jedan krivi klik. Jedna fulana ćelija - i sve dostave sljedeći dan su otišle krivo. Brojale su se u troznamenkastim brojevima. Taj jedan krivi klik je imao ozbiljne i vrlo mjerljive posljedice.
Zato jako dobro znam razliku poslova koji su stvarno 'samo copy/paste' i onih gdje za svaki klik morate prestati disati. Ako se može napraviti nešto da se rizik smanji, super, ali ako ne - takav posao se treba naplatiti jednako kao izrada strategije ako ne i više. Moji vratni mišići kažu više.
 
Btw. kad već spominjem Excel - evo na što sam danas naletila na LinkedInu. Jeste ikad mergali ćelije zato da centirirate tekst iznad neke tablice? To se izbjegava, ali nekad se napravi tako ako ne znate bolje. Nisam do danas znala da postoji opcija da se centrira tekst u odnosu na više ćelija bez spajanja (no merge). Označite ćelije, Format Cells, Text alignment Horizontal: Center Across Selection.
 
 
notion image
 
notion image
5/3/2021 Razlika Ljudomata i Go2human Huba
Petak, prošlo 8 sati navečer i tjedan je gotov. Skoro. Radim si raspored za vikend. Osim rješavanja zaostataka od ovog tjedna koje ne želim da me dočekaju u ponedjeljak konačno na red dolazi i Ljudomat.
Materijali za novi intervju s virtualnim asistentima su skoro gotovi. Do nedjelje mislim da će biti objavljen. Do sada je na Ljudomatu objavljeno 8 intervjua s virtualnim asistentima. Uz ovaj deveti koji samo što nije, u najavi imam još dva. Nadam se da neće stati na tome. Imam osjećaj da virtualni asistenti u Hrvatskoj rastu. Da ih ima sve više. Drago mi je zbog toga. Wishful thinking? Možda.
Go2human Hub će trebati virtualne asistente, bez njih ne može zaživjeti. Ipak, Ljudomat (ljudomat.hr) će živjeti neovisno o Hubu. Ljudomat je mjesto koje daje priliku svakom domaćem virtualnom asistentu da se predstavi. To će tako ostati i u budućnosti. Neću uvjetovati suradnju u Hubu da bi se nekome objavio intervju na Ljudomatu. Mislim, vjerujem, nadam se da oboje može živjeti bez da jedno uguši drugo.
Meni je jasna razlika Ljudomata i Go2human Huba, ali ne znam koliko je ta razlika jasna i svima koji nisu u tome svaki dan.
 
Ljudomat.hr
  • web mjesto, ne stvara profit
  • služi za promociju virtualnih asistenata
  • objavljuje intervjue s virtualnim asistentima, pod uvjetom
    • da osoba zaista radi kao virtualni asistent
    • da to radi legalno, a ne na crno
    • da je virtualni asistent iz Hrvatske
  • objavljuje korisne članke za virtualne asistente
 
(budući) Go2human Hub
  • profitna organizacija
  • povezuje virtualne asistente i klijente
  • surađuje s virtualnim asistentima (B2B)
  • surađuje s klijentima (B2B)
  • asistentima plaća za odrađeni posao, od onog što naplati klijentima uzima postotak
  • postoji selekcija asistenata
  • organiziran način rada i prijenos znanja
Netko čiji intervju je objavljen na Ljudomatu će se moći prijaviti za suradnju u Hubu kao i svi drugi čiji intervjui nisu objavljeni. Netko tko želi surađivati s Hubom ne mora imati objavljen na Ljudomatu. Jedno ne ovisi o drugom.
Još jedna bitna razlika. Intervjui koje objavim na Ljudomatu su upravo to - intervjui. Postavim pitanja, dobijem odgovore, objavim. Kako izgleda suradnja s intervjuiranim asistentima ja zaista ne znam. Svaki klijent to mora otkriti sam. Ljudomat asistente predstavlja - i tu priča staje.
U Hubu će priča biti drugačija. S asistentima ćemo surađivati, pronalaziti im klijente, provjeravati određene vještine i pratit ćemo njihov rad. Praćenje zvuči krivo, no nemam bolju riječ. No osnovna razlika od Ljudomata će biti ta da kad nekog asistenta iz Huba preporučim, da će to biti na temelju znanja, vještina i spremnosti za neki posao - a ne temelju jednog pisanog intervjua. Hub će biti uključen u rad asistenta i klijenta - ne mičemo se iz te priče nakon što ih spojimo. Tek tad počinje prava stvar.
Jesam li uspjela pojasniti razliku ili samo dodatno zbuniti?
6/3/2021 Odmor
Guglam o tome koliko koja životinja živi. Ne zato jer mi te informacije trebaju, nego jer me danas iznenadilo da labud živi i preko 30 godina. Nisam znala. Da sam morala pogađati rekla bih 2-5 godina. I tako sam danas provela oko 2 sata listajuć razne tablice s podacima koliko koja životinja živi. Odlično za maknut glavu od posla. Nisam naučila puno osim da su moje pretpostavke po tom pitanju debelo pogrešne. I da u pravilu ženke žive dulje od mužjaka. Nema poante.
 
S jedne strane mi je jaaako drago da cijeli dan nisam radila ništa. Bila sam vani, guglala životinje, slušala glazbu, čak sam upalila Netflix. Dugo mi to nije uspjelo. Jako mi je trebalo. S druge strane, sad kad je dan pri kraju, bilo bi mi draže da jesam napravila bar nešto pa da i sutra mogu guglat o tome koliko magarci žive.
 
Dugoročni plan: složiti si posao i život tako da imam više vikenda, pa makar bili srijedom.
 
Dodatak dugoročnom planu: otići na neko putovanje. Zaista dugo nisam. Zadnje veliko je bilo u Japan 2016. To je valjda najdalje što sam ikad otišla. Voljela bih ponoviti jednom.
 
Fun fact: 3 slavna majmuna nalaze se u mjestu Nikko (Tōshō-gū hram). Ovo dolje je moja slika.
notion image
7/3/2021 Kako NE čestitati Dan žena
Sutra je Dan žena. Čestitajte im tako da NE kažete:
  • Danas više ne trebamo pričati o neravnopravnosti, to je stvar prošlosti. (Nije.)
  • Razlika u plaći je mit. Žene su plaćene isto kao muškarci. (Nisu.)
  • Žene same biraju jednostavnije poslove i ne zaslužuju istu plaću. (Ne biraju i zaslužuju.)
  • Žene su si same krive što ne traže bolje plaće. (Nisu si same krive.)
  • Htjele ste ravnopravnost, a sad bi slavile Dan žena! Licemjerke! (Ne budite glupi.)
 
Ne znam točno kako i zašto, ali relativno rano sam počela tražiti povišice. Osim što sam tražila povišice, često sam već na samom razgovoru za posao pregovarala iznose koji su bili viši od prosjeka. Sjećam se davnog komentara prijatelja da nema šanse da dobijem toliko. Dobila sam točno toliko. Sjećam se i ljubaznog feedbacka agencije za zapošljavanje koja me vrbovala: sve je odlično, no iznos koji tražite je previsok za tu poziciju. Godinu dana kasnije sam radila za nešto veći iznos na vrlo sličnoj poziciji (i zaista slučajno saznala da kolege imaju još znatno više za isti posao). Sjećam se i vrlo neugodne situacije u kojoj mi je recruiter, psiholog, šokirano i impulzivno odgovorio 'Pa ni ja nemam toliku plaću!'.
Ne jednom sam kolegicama rekla kolika mi je plaća. Ne zato da se hvalim, nego da ih uvjerim da mogu i smiju tražiti više. Da ih ohrabrim i da im pokažem da ne traže ni blizu previše. Znala sam o plaći razgovarati i sa ženama koje mi nisu bile kolegice i ohrabrivati ih da traže više. Uzela sam prošle godine par sati treninga sa psom. Kad sam plaćala, trenerici sam rekla da premalo naplaćuje. Počele smo pričati o tome kako i zašto je tomu tako. Nije ona jedina. Poznajem puno žena koje su divne, rade zahtjevne poslove, stručne su, predane - ali kada je riječ o novcu, manje su od makovog zrna.
 
Zbog svega toga kažem da ne znam kako i zašto sam ja naučila ispregovarati svoju plaću, a druge žene se često ne usude ni probati. S virtualnim asistentima je ista priča. U zadnje dvije godine ne znam koliko puta sam rekla 'digni cijenu'. Puno puta. Nekima već idem na živce zbog toga. I žao mi je - stvarno je. Ne želim da misle da ja mislim da je to lako. Znam da je teško. Razumijem. (Samo sam nekad mazga koja upre). Nisu žene same krive što ne traže više - dugo ih se uči tomu.
 
Kad bi se otvorenije govorilo o novcu, o plaćama - stvari bi se brže mijenjale na bolje. Kada bi žene vidjele da kolega radi isti posao za veću plaću, pitale bi zašto. Ovako, kad je plaća tabu, poslovna tajna o kojoj se ne smije govoriti, žene misle da je to što su ispregovarale plafon. Žive u zabludi.
 
Možda bi pomoglo da počnemo pričati o svojim plaćama. Ako se ne smije javno, barem najboljoj prijateljici šapnuti. I kad ode na razgovor za posao, recite joj da traži više. Možda nekome pomogne.
 

Bonus:

Kako NE slaviti Dan žena:
 
Kako DA slaviti Dan žena:
 
Sretan Dan žena. 🌹
8/3/2021 Dan junaka i junakinja
Promaknulo mi je. Prije dva dana je u Lideru objavljen članak koji je napisala Nikolina Oršulić o virtualnim asistentima. Danas popodne sam kliknula na neki drugi link koji je vodio na Lider i onda naletjela na junake novog doba. Ispalo je i bolje tako - jer sam time dobila savršen poklon za Dan žena za kolegice koje su u članku spomenute, ali i za sebe. Hvala Nikolina na divnoj čestitci!
Dan je bio toliko nabijen dobrom energijom zbog Dana žena da je ovo došlo kao šlag na kraju.
 
No, u cijeloj gunguli oko Dana žena i usred tog pozitivnog naboja, LinkedIn kolegica mi je ukazala na to da o virtualnim asistentima govorim u muškom rodu. Kaže Tea Prga Kovačević sljedeće:
Zašto ne na Ljudomatu ili Go2human napisati: "Tko je virtualna asistentica ili virtualni asistent?" umjesto samo u muškom rodu 😀 Mali koraci, a znače. Mene je o ovoj temi osvijestila Tatjana Radmilo Russian and English Interpreter, sudska tumačica, koja je 2015. (nakon duge borbe) izborila da joj službena titula bude upravo ta: Sudska tumačica, ne Sudski tumač.
 
Većina virtualnih asistenata su žene. Velika većina. Nisam ranije uopće razmišljala o tome da bih morala uključiti obje jezične varijante u objave - asistente i asistentice. Nije mi palo na pamet. Osobno, asistenta doživljavam neutralno, a ne kao muško. No, to je moj osobni doživljaj. Sebe zovem virtualni asistent i ne doživljavam to kao degradirajuće.
Ni junake u naslovu ovog gore divnog članka ja ne doživljavam kao muškarce.
Da li je moj doživljaj presudan? U ovom slučaju nije.
Zanimljivo je kako u vlastitom dvorištu nekad stvari izgledaju drugačije nego u tuđem. Pa asistent je neutralan, nije to muško! Tako to doživljavam ja. Kad čitam članak o tumačici, direktorici, doktorici... e onda priča drugačije zvuči. I sad se pitam:
 
Treba li u svim objavama pisati i javno ubuduće govoriti o virtualnim asistentima_icama? Odnosi li se to na sve tekstove, hashtagove, sve ikad - ili na dokumente poput ugovora, potvrda, intervjua... ?
Kad pričam o asistentima u množini, da li je onda OK da su to asistenti, a kad se radi o konkretnoj osobi ženskog roda da je asistentica?
Ljudomat ima tagline 'Mjesto gdje virtualni asistent postaje stvaran'. Mijenja li se to u mjesto gdje virtualni asistenti_ce postaju stvarni_e? Funkcionira li to na webu?
Dodajem li sad uz #virtualniasistent i #virtualnaasistentica?
 
Ima li netko stručniji da prokomentira, pomogne?
Ne znam da li je bitno, ali ne radi se o hinjenoj političkoj korektnosti. Kada pitam kako ovo najbolje riješiti - ne pitam 'kako da me nitko ne proziva i ne tuži' - nego kako da se stvar posloži da se nitko ne osjeća loše, a da stvar, ako je moguće, i dalje bude pitka za web. S prioritetom na to da ne želim da se žene osjećaju loše zbog krivog naziva, a onda ide pitkost.
 
Ajmo, jezičari_ke, copywriteri_ce, pisci i spisateljice, novinari_ke, žene i muškarci, pomozite molim vas. Kako ovome pristupiti? S kim se uopće posavjetovati?
9/3/2021 She's amazing
Ovaj dnevnik sam počela pisati kad sam se našla u problemu. Dogodilo mi se da sam prihvatila posao, a onda putem brzo shvatila da jednostavno ne stižem. Ne samo da nisam imala vremena, nisam imala ni energije. Bilo mi je neugodno. Osjećala sam se prilično neprofesionalno što sam uopće ušla u nešto što nisam mogla napraviti kako treba.
Saniranje štete se svelo na to da klijentu priznam da sam se zaletila, da se ispričam i da ponudim alternativno rješenje. Preporučila sam kolegicu s kojom sam unaprijed provjerila da li je uopće zainteresirana. Klijent je prihvatio rješenje, nije bilo nikakve drame.
Sve se odigralo bolje nego sam se nadala. Svejedno mi je ostao gorak okus u ustima.
Znala sam da kolegica taj posao (content writing, repurposing, etc.) može napraviti minimalno dobro kao ja, a vrlo vjerojatno i bolje. No, onaj dio mog ulijetanja u posao i kasnog paljenja lampice 'stvarno ne možeš sad i to' me žuljao i dalje.
 
Danas, oko 2 mjeseca kasnije, mi je došao mail od tog klijenta (koji nikad nije ni postao moj klijent).
I've been working with Slavica (Grgić) and she's amazing, thank you for the recommendation.
 
Sad mi je puno, puno lakše. Ispalo je amazing. Meni je ovo uljepšalo dan i večer.
Super je čuti da je netko amazing. (bez obzira na moj kiks od ranije).
She's amazing.
Između ostalog i zato jer mi je dala dopuštenje da ovo objavim. Hvala Slavice 🙂
10/3/2021 Frizura
Naručila sam se kod frizera na temelju jedne rečenice anonimne osobe ispisane prije 10 godina.
Ima more salona, ne fali ih. Moderni su, rade najnovije tehnike koje ja ne znam ni izgovoriti. Imaju lijepe web stranice i vrlo aktivne društvene mreže. Prolistala sam većinu. Kad listam slike njihovih galerija to izgleda ovako: ravno, ravno, ravno, ravno, ravno, ravno, ravno.... Imam kovrčavu kosu. Svi rade super stvari s ravnom kosom, ali kovrčave nema ni kao statističke greške. Netko će pomisliti da nije važno. Ako dobro rade s ravnom, sigurno dobro rade i s kovrčavom. Ako želite fudbalerku, nije važno. Dogodilo mi se par puta. Treba mi netko tko zna s kovrčavom kosom. I od svih silnih objava na društvenim mrežama spala sam na preporuku anonimne osobe napisanu na forumu prije 10 godina.
Temeljem te preporuke sam išla potražiti web, Facebook, nešto. Nema. Ima par preporuka na Google mapama. Dovoljno da nazovem. Nazvala, radi, i prvi slobodan termin je za dva tjedna. Nitko mi ne garantira da opet neću dobit fudbalerku, ali te pisane preporuke su bile dovoljne da se naručim. Bolje od toga nisam našla.
Hodajuć svijetom jasno je i meni da ima više ravnih kosa od kovrčavih. Ali mi se ipak čini da nisam takav endem. Jedno starije istraživanje (2009) kaže da 15% ljudi ima kovrčavu kosu.
 
Ajde, da pojednostavimo - neka je 10% - recimo da je od 10 žena jedna kovrčava. Industrija koja proizvodi šampone, regeneratore i ostala čuda je itekako svjesna da postoje kovrčave kose i da se na njima dobro može zaraditi. Ponekad se pitam zašto to nitko nije javio frizerima.
 
Dragi frizeri, ako radite s kovrčavom kosom, pomoglo bi da nakon 20 slika frizura ravne kose ubacite bar po jednu koja nije ravna. Ako ne drugačije, onda onako kao što restorani stave vegetarijansko jelo na kraj jelovnika. Dajte neki znak da postojite! 🥕
 
11/3/2021 Digital nomads VA
Prošle godine sam pripremala jedan intervju za Ljudomat kroz koji sam virtutalnim asistentima htjela dati ideju za jednu specijalizaciju. Specijalizacija je možda preozbiljna riječ, ali htjela sam bacit bubu u uho virtualnim asistentima da možda ne bi bilo loše da se netko malo usmjeri prema digitalnim nomadima. Intervju nije objavljen, ali ideja i dalje stoji.
Digitalni nomadi su moguća niša za virtualne asistente. Za one kojima digitalni nomadi nisu zanimljivi, ovo može poslužiti kao primjer kako se barem djelomično specijalizirati. Usmjeriti. Naniš(an)iti.
Neću ulaziti u to ima li u konkretnom primjeru kruha. To neka svatko procjeni sam za sebe.
 
Evo jedan sirovi How to postati Digital nomads virtual assistant u Kroejša.
 
Za početak - počnite pisati na engleskom.
Ako imate web, napravite seriju članaka. Ako nemate, pišite na društvenim mrežama.
Ako ne znate o čemu pisati, probajte zamisliti da dolazite u zemlju čiji jezik ne govorite i o kojoj ne znate ništa osim da ima lijepo vrijeme.
U LinkedIn Headline stavite nešto poput: VA helping digital nomads enjoy their time in Croatia.
Napravite bogate popise informacija o smještaju, zdravstvenoj skrbi, prijevozu, mobilnom internetu i sirenama u subotu u podne.
 
Gdje će stanovati? Kako će pronaći smještaj? Znaju li oni za Njuškalo? Vjerojatno ne. Gdje još mogu tražiti smještaj osim preko Airbnba i Bookinga? Kako se kreću cijene smještaja? Hoće li u Splitu biti izbačeni van kad krene sezona? Trebaju li očekivati potpisivanje ugovora ili samo stisak ruke? Jesu li stanovi namješteni (vani često nisu, ovdje najčešće jesu)? Postoje li neki posebni smještaji baš za digitalne nomade? Napravite popis svih hotela i uvjeta pod kojima daju smještaj baš za digitalne nomade.
Što kad uganu gležanj? Kako se kreću cijene privatnih klinika? Ima li u Hrvatskoj neko posebno osiguranje za digitalne nomade? Koje brojeve zovu u hitnim slučajevima? Napravite popis klinika po gradovima - onih u kojima osoblje priča engleski. Ne zaboravite veterinare.
Dajte im servisne informacije. Rade li dućani nedjeljom?
Napravite im popis Expat grupa po gradovima. Primjer za Split: https://www.facebook.com/groups/SplitSplitters
(uđite u neku od tih grupa i čitajte što ljude muči i gledajte kakva pitanja postavljaju)
Napravite im popis co-working prostora s cijenama. Otiđite na stranice meetupa i izvucite popis onih najaktivijih koji bi mogli biti zanimljivi i strancima.
Kako funkcioniraju teretene u Hrvatskoj? Imaju li gradovi biciklističke staze?
Kako se odvaja otpad - koji kontejner je za što?
Gdje mogu volontirati? Gdje donirati stvari koje ne žele nositi doma kad se vraćaju?
Trebaju li se bojati kad prve subote u mjesecu čuju sirenu u podne?
Koje domaće pivo je dobro?
Koji mobilni internet da odaberu?
Napravite popis dućana s egzotičnom hranom i začinima da si povremeno mogu skuhati nešto kao doma.
Gdje mogu otići na izlet? Što moraju posjetiti, a da nije u svakom turističkom vodiču? Gdje da nađu aktualna događanja? U nadi da će događanja biti.
 
I tako. Nađe se tema.
Ono što je bitno je da im jasno date do znanja da sve te informacije imate u malom prstu. I više od toga o čemu pišete.
U naslovu odmah napište da u nastavku slijede informacije baš za njih (List of co-working spaces for digital nomads in Croatia).
Svaku objavu završite sa CTA - Feeling lost? Drop me a message and I'll help you find the thing you are looking for. Ne zaboravite #.
 
Koje tri osobe su najaktivnije kad su digitalni nomadi u pitanju (na LinkedInu naravno)? Follow. Comment. Help. Connect.
 
Ovo sam napisala zbrda-zdola, ali uz malo truda može se već i iz ovoga izvući barem 5 članaka koji će imati dovoljno mesa za početak. Sretno!
 
Dodatak: Ako hoćete raditi s digitalnim nomadima, a vidite da je netko već krenuo u tom smjeru, gurajte svoje bez obzira. 'Ali onaj tamo je već napisao objavu o tome...' je bezveze. Napišite bolju.
 
12/3/2021 Najveći kritičar
Učim nešto novo. Navikla sam da mi učenje ide brzo i lako. Ne ide uvijek tako. Nekad ide sporije. Nekad je teško. U situacijama kad ide sporije svoj sam najveći kritičar. Racionalizacije ne pomažu puno osim vjere da trenutna muka ima smisla.
U petak sam znala više nego u ponedjeljak. U utorak sam sam pokušavala napraviti x i bila sam užasno spora. Ništa mi nije bilo jasno. Kako ovo, zašto ono, kada što, u čemu je razlika, gdje je logika... U petak sam to napravila pet puta brže i sigurnije. Još uvijek provjeravam proceduru tri puta. Logika se polako nazire. Umorna sam. Laku noć.
13/3/2021 Notion formule i opuštanje
Jučer sam pisala o tome da mi zna biti teško kada učim nešto novo. Ima s druge strane situacija kad učim nešto novo i to mi bude opuštajuće, skoro pa meditativno. Notion ima takav efekt na mene. Kad naletim na neki problem koji ne znam riješiti to pretvaram u slaganje puzzli. Guglam, pokušavam, premećem dok ne sjedne kako treba. Nekad tražim rješenja za probleme koji ni ne postoje, čisto da vidim što bi se moglo. Neke stvari ostanu neriješene, ali kroz pokušaje se zabavim i naučim ponešto.
Ima i situacija kad mi je direktno korisno - konkretno imam sad klijenticu koja voli tjedna planiranja. Da bih joj to olakšala slažem pregled svih taskova tako da dobije samo one koji su vezani uz trenutni tjedan. Notion nažalost još nema gotovo rješenje za to. Do sad sam to rješavala kroz upisivanje datuma početka i kraja tjedna, ali bilo kakvo ručno upisivanje uvjeta nije ni dobro ni praktično. Zato je sad došlo na red slaganje formule za This week.
 
Tko ima i koristi Notion, slobodno iskoristite i dodajte komentar na zadnji dio (dio problema vezan uz kraj godine koji još nije do kraja riješen). Tko nema i ne koristi, a preskočite 🙂
 

Notion formula for This week

Use case

Filter all tasks from the master task database to show only tasks with date due this week. This view is used when planning a week and also during current week to have a better overview of current and most relevant tasks for this week.

Problem

Notion filter doesn't support This week. There is no filter available for filtering dates within 'This week'.
Available options to filter within dates are:
The past week
The past month
The past year
The next week
The next month
The next year
notion image

Solution

Take the week number from Date due and compare it to week number of the current date (now).
Example:
Today is 13.3.2021 - we are in week No. 10. Now is also week 10, so result is 'This week'.
If the task is not due in this week, then results will be either past year, next week, future or next year.
Getting time from due date
Name
Date Due
Time from due date
Mar 10, 2020
Past year
Jan 5, 2021
Past day
Mar 10, 2021
Past day
Mar 17, 2021
Past day
Mar 19, 2021
Past day
Mar 24, 2021
Past day
Mar 27, 2021
Past day
Mar 31, 2021
Past day
Apr 2, 2021
Past day
Apr 8, 2021
Past day
Apr 15, 2021
Past day
Apr 22, 2021
Past day
Apr 29, 2021
Past day
Mar 13, 2022
Next year

Formula used for Time from due date

if(year(prop("Date Due")) > year(now()), "Next year", 
if(year(prop("Date Due")) < year(now()), "Past year", 
if(toNumber(formatDate(prop("Date Due"), "w")) == toNumber(formatDate(now(), "w")), "This week", 
if(toNumber(formatDate(prop("Date Due"), "w")) - toNumber(formatDate(now(), "w")) == 1, "Next week", 
if(toNumber(formatDate(prop("Date Due"), "w")) - toNumber(formatDate(now(), "w")) >= 2, "Future", 
"Past day")))))

End result - tasks filtered for This week only

Filter applied: Where Time from due date is This week
Filtered Getting time from due date
Name
Date Due
Time from due date
Mar 10, 2020
Past year
Jan 5, 2021
Past day
Mar 10, 2021
Past day
Mar 17, 2021
Past day
Mar 19, 2021
Past day
Mar 24, 2021
Past day
Mar 27, 2021
Past day
Mar 31, 2021
Past day
Apr 2, 2021
Past day
Apr 8, 2021
Past day
Apr 15, 2021
Past day
Apr 22, 2021
Past day
Apr 29, 2021
Past day
Mar 13, 2022
Next year

Remaining problem to solve

At the end of the year (say on 27.12.2021), all tasks for next week (due 3 - 9.1.2022) will get a result Next year instead of Next week. Still need to fix that and modify formula.
 
14/3/2021 Na pola puta do novog početka
25.1.2021 sam počela pisati ovaj dnevnik. S jednim problemom i bez fige u džepu. Oko 8.2.2021 je ideja o pokretanju Huba za virtualne asistente prvi put stvarno i zapisana. Na zadnji dan veljače sam predala plan o Hubu kao projekt na natječaj Pokreni nešto svoje.
Osim moga, na taj natječaj stigle su još stotine drugih projekata. 413 prijavitelja. Potporu i mentorstvo će dobiti njih 6.
Nisam negativna, ali jesam realna - šanse da budem među tih 6 su male.
Do kraja ovog mjeseca ću znati. Voljela bih biti među tih 6, neću lagati da mi nije važno. Voljela bih to, jer osim financijske potpore, odabrani projekti će dobiti i mentorstvo. Nisam toliko sigurna u svaki svoj korak da vjerujem da sve znam najbolje sama. Treba mi mentorstvo i treba mi tuđe iskustvo i perspektiva.
Bez obzira na rezultate natječaja, Hub ću pokrenuti. Možda će ići sporije, možda će biti više grešaka, ali moram probati. Nema nazad.
Još 2 tjedna do rezultata. Prva dva su prošla kao dva sata. Brzo će i druga dva. A onda, a onda, a onda... huh! Ajme :)
15/3/2021 Direktorica, CEO
Imam nešto za podijeliti, a malo me frka, da ne bude krivo shvaćeno. Ne volim davati recepte jer mislim da su rijetko primjenjivi. Ono što funkcionira meni, nekom drugom možda neće. Ne radimo svi u istim okolnosima, nismo isti i svi ostali disklejmeri na tu temu.
U mom potpisu ni headlineu nema direktorice ni CEO titule. Dva su razloga za to.
Prvi je psihološki. Ne osjećam se kao direktorica niti kao CEO. Imam svoj obrt, piše u samom nazivu 'obrt za usluge, vl. Sanja Veletanlić'. Vlasnik mi je OK. Nije susjedovo, moje je. No direktorica ili CEO? Meni to zvuče kao ljudi koji u svojoj firmi nisu sami. I koji rade u firmama sa barem 10+ zaposlenih. Gledajući i neke definicije ispada da me osjećaj ne vara puno - direktor i/ili CEO baš i nije samozaposlena osoba.
Praksa koju često viđam kod kolega paušalista i samozaposlenih je da u potpis stavljaju CEO, direktor, direktorica. I ako se oni tako osjećaju, to je OK. Njihov posao, njihova titula. Ne bih se puno na to obazirala da ne mislim da si time rade štetu. To je drugi razlog:
Klijent koji traži virtualnog asistenta se neće javiti direktoru. Javit će se virtualnom asistentu. To je razlog zašto ovo pišem. Razlog zašto vam se klijenti ne javljaju možda leži u tome da im uopće nije jasno da im možete pomoći. CEO, direktor, to su preopćenite titule. Ne govore ništa o tome kako klijentu možete pomoći. 'Virtualni asistent' u headlineu u jednoj sekundi odgovori na nekoliko pitanja. Testirajte.
16/3/2021 Uber za virtualne asistente
U pokušaju da sažeto opišem što će to Go2human Hub zapravo biti se još uvijek zaplićem. Teško mi je u tri riječi objasniti nekome tko do sad ništa o tome nije čuo. Kompliciram, ubacujem puno ifova, ograđujem se da je to slično ovom ili onom ali ne baš skroz... Što više objašnjavam to je ljudima manje jasno. A to nije dobro.
I onda mi je danas palo na pamet, pa ja radim Uber za virtualne asistente! I to je najjednostavnije objašnjenje koje imam. Ne izmišljam toplu vodu. Model je već jako dobro poznat.
 
Imam (naravno) opet disklejmera i dodataka na temu 'da, ali ipak ne baš skroz tako ...' no manje važno trenutno. Detaljnja objašnjenja ću napisati.
No za sad, ako netko pita što će Go2human Hub biti:
Uber za virtualne asistente.
17/3/2021 GDPR prilagodba
Jedna od prvih stvari koje ću za Hub morati napraviti će biti GDPR prilagodba. Znam da je to većini ubitačno dosadna i odbojna tema (žao mi je Duje, znaš i sam da je), ali bez toga ne ide. Prošle godine sam sredila svoje trenutno poslovanje po tom pitanju. Kad kažem sredila, onda mislim da sam napravila više od kopiranja tuđe obavijesti o kolačićima. Puno više! :) Sve što je trebalo i malo više od toga. To ipak neće biti dovoljno za Hub. Morat će se raditi nova prilagodba. Situacija se mijenja. Mijenja se način na koji podaci dolaze i odlaze. Nije me toliko strah mogućih kazni, koliko se s tim ne želim igrati. Hoću postaviti dobre temelje, a ne da krov prokišnjava od prvog dana.
 
To je i osnovni razlog zašto odmah ne otvorim prijave za virtualne asistente. Nije meni teško napraviti Google formu i složiti pitanja. Nije mi teško ni objasniti ljudima za što se prijavljuju. Ali mi je teško sastaviti ispravnu izjavu i protokol vezan za čuvanje tih podataka. Za to mi treba stručnjak. Imam ga, ali čekam kraj mjeseca da vidim iz kojeg dijela budžeta ću taj dio financirati.
Nije da me ne zanima hoće li se i tko će se prijaviti. Naravno da me zanima. Znatiželjna sam, nestrpljiva. Najradije bih sa svime krenula jučer. :) Još malo se ima smisla strpiti.
 
Do tad završavam Notion projekte. Za vikend me čeka velika migracija svega u novi Notion workspace za klijenta. Ja sam tražila da to bude vikend tako da to ne radim na živo - dok oni još rade. U petak kad ugase svoja računala i odu doma ja nastupam i prebacujem im baze u novi dom. A u ponedjeljak kad se vrate, e onda kreće pravi test. Tek kad se počne koristiti novi sustav, tek onda ćemo vidjeti kako funkcionira.
Tako će biti i sa Hubom. Mogu ja sad pisati o svemu, no tek kad krenemo raditi ćemo vidjeti što to zapravo je.
18/3/2021 Sorry not sorry
Internetom cirkulira cijela masa savjeta za sve ikad. Poduzetništvo nije iznimka. Sve je to super, divno i krasno kad znate od koga savjet dolazi, u kojoj situaciji je primjenjiv, u kojoj nije i još par detalja.
Kad je savjet pisan površno i samo zato da uzdigne onoga koji ga je napisao, a ne da pomogne onome koji ga čita, onda ja taj savjet vidim kao spam.
Vidim li još jednom onu istu grafiku koja savjetuje kako biti lider, a ne boss... - a ništa, vidjet ću je još jednom. I još jednom. I još jednom. I tako savjet postaje spam. Poruka možda nije loša, no kad se dijeli bez konteksta, bez prave priče i samo zato da posluži kao brzi lajkabilni content, onda se poruka davno izgubila.
 
Izvor: tko to više zna...
Izvor: tko to više zna...
Većinu ovakvih savjeta ignoriram, pa ipak još uvijek ne koristim ljude kao golf palice. Istina, nemam golf teren u blizini pa je lako odoljeti iskušenju.
Btw. jesu li to rogovi na glavi?
 
Prešlo je ovo u rant, a uopće mi nije bila namjera. Počela sam pisati zbog nečeg drugog. U tom moru savjeta koji se vrte internetom već godinama ima jedan koji isto nije nov, ali koji si jesam sačuvala. Sačuvala sam ga zato što mi se učinilo da ima nešto u tome.
Radi se o ovome:
Izvor: žao mi je, zaista ne znam. Internet.
Izvor: žao mi je, zaista ne znam. Internet.
Ima toga još:
 
It took a while but you can deal
❌ Sorry for the delay
✅ Thanks for your patience
 
My schedule matters too
❌ What works best for you?
✅ Could you do _:_?
 
Where the heck are we on this?
❌ Just wanted to check-in
✅ When can I expect an update?
 
I made a small error
❌ Ahh sorry! My bad. Totally missed that.
✅ Nice catch! Updated file attached. Thanks for letting me know!
 
Sačuvala sam si te savjete još prije par godina jer mi se činilo da jako dobro pogađaju moj stil komunikacije - ovaj krivi. Kad pogriješim, ja se brzo ispričavam. Ako kasnim, kažem da mi je žao. Kad se javljam samo da provjerim nešto, onda kažem da se javljam just to check in.
 
Čuvala sam te savjete spremljene i svako malo kad bih opet naletjela na njih bi pomislila - vidiš, Sanja, stvarno bi mogla pripaziti kako se izražavaš. Tko zna, možda te neki ljudi ne doživljavaju ozbiljno zato što se puno ispričavaš.
 
Oprostite, ali sad više nisam u to sigurna. Mislim da je loše ispričavati se za svaku sitnicu koja ni nije pogreška. Nitko se ne bi trebao ispričavati zato što diše. No, ako već napravim grešku, ako zakasnim pa onda kažem sorry - hoćete li me to zbog tog sorry manje poštovati? Ako ne kažem sorry hoćete li misliti da nisam nikad ni zakasnila?
 
Pitam se želim li ja uopće imati posla s ljudima kojima moram hiniti čvrstoću da bi me shvatili ozbiljno. Želite li vi?
When can I expect an update? u situaciji kad mi zaista nije hitno meni zvuči kao igranje golfa s ljudima-palicama. Zvuči mi jako hladno i nepotrebno oštro.
Godinama sam to imala spremljeno i čekalo je dan kad ću konačno naučiti komunicirati. Mislim da je došlo vrijeme da to obrišem. Sorry not sorry.
19/3/2021 Da mi je netko rekao...
Stan mi miriše po domaćim grisinima od lososa. Da mi je netko prije par godina rekao da ću raditi grisine od lososa... i to za psa 🙄
Imam psa alergičara. Sad mi je pečenje losos keksiju rutina.
Prvo dođe problem. Onda dođe potreba da se problem riješi. Pa se nešto nezamislivo preko noći pretvori u rutinu.
Ovo što sad radim - pokušavam pokrenuti Hub za virtualne asistente - je na tom tragu. Nije to još krenulo, ali preko noći je postalo zamislivo.
Ide vikend, bit će radni i rado bih u pauzama čitala o tuđim 'da mi je netko prije par godina rekao...'.
Dajte, podijelite. Što se vama nekad činilo nezamislivo, a danas je normalno?
20/3/2021 Privremeno rješenje
U početku ću puno toga raditi privremeno. Logo, web stranica i još neke stvari će pričekati da posao krene. Nemam namjeru u samom početku uložiti velike novce i puno vremena u to. Ne zato što mislim da ne treba ili da ne vrijedi, nego zato što hoću koncept prvo testirati.
Što će mi najbolji web na svijetu ako proizvod/usluga ne funkcioniraju?
Imam sreće što živim u vremenu kada postoje alati za takva testna razdoblja. Canva nikada neće biti dizajnerski alat. Logo napravljen u Canvi nikada neće biti jednako vrijedan kao logo pravog dizajnera. Ali će poslužiti za prvu ruku. Web ću raditi - pogodite gdje? U Notionu, naravno. Tu se dobro snalazim. Neće to biti super dizajn, ali osnovni elementi će postojati. Osnovna informacija će biti dostupna.
Nisam dizajner, ne mislim da je to 'neš ti'. Volim se igrati, opušta me to i za prvu ruku će poslužiti.
 
Kako vam se sviđa privremeni logo za Go2human Hub? 1, 2 ili 3?
P.S. Meni je baš fora što je font Kollektif :)
 
notion image
21/3/2021 Tanka linija između spama i...
Tanka je linija između spama i... onog što nije spam. Nečeg što vrijedi pročitati.
Ne volim spam. Ne volim spamere. Ne volim kad drugi objavljuju samo zato jer se mora. Jer algoritam. Jer marketing. Jer eto.
Pišem i objavljujem svaki dan. Imam li svaki dan nešto vrijedno za podijelit? Ne uvijek. Dušu dalo za postat spamer. Ne umišljam si da je svako slovo koje objavim vrijedno.
Svjesna toga, muči me pitanje - postajem li spamer?
Radim li ono što mi se ne sviđa kod drugih?
Za sad imam (sebi) dobro opravdanje.
Tjeranje same sebe da svaki dan nešto objavim je tjeranje sebe same da svaki dan nešto napravim, o nečemu razmislim. To jesu sitnice koje se meni i inače motaju po glavi, no tek kad su zapisane postanu stvarne. Do onda su to neke bubice koje letaju amo tamo i jako lako se pogube.
Netko bi mogao reći: pa piši onda sebi doma u tekicu. Nije isto. Ovo neizgovoreno javno obećanje da će svaki dan u dnevniku biti nešto novo je dodatni motiv. Bez javne objave sebi bih lako prodala priču 'sutra ću'. Sutra opet 'sutra ću'.
Gledajući par mjeseci unazad mislim da mi ovo pisanje stvarno koristi. Gledajući dan za danom možda se ne vidi pomak, ali od sredine prvog do sredine trećeg ja vidim bitnu razliku i stvarne korake koji su napravljeni. Zato mi ovo ima smisla. Meni sad ovo treba baš ovako, javno, svakodnevno, otvoreno.
Ne želim biti spamer i trudim se da objave koje dijelim javno budu korisne i drugima. Nekad mi to uspije više, nekad manje. Koga zamara, neka stisne unfollow ili hide. Ja se sigurno neću ljutiti, ali se nadam da neću skoro ni prestati pisati.
22/3/2021 Dvije preporuke

Preporuka prva - BetaCodex meetup

Zanimaju li vas ili vas iritiraju teme o liderima, leadershipu, motivaciji zaposlenika? Mene su dugo iritirale. U zadnje vrijeme me zanimaju. Zanimanje su potaknuli ljudi koji su o tim temama počeli pričati drugačije. Umjesto izlizanih klišeja i fraza, Viktor i Dijana Vetturelli otvaraju novi pogled na te teme. Kad pročitam neki njihov tekst poželim da ga više ljudi pročita. Sad organiziraju meetup, zajedno s Anjom Filipović.
Mene strašno zanima kako će to izgledati, o čemu će se pričati. Ako zanima i vas, ovdje se prijavite:

Preporuka druga - eksperimentalna LinkedIn grupa B2B digitalni marketing

Višnja Željeznjak me pozvala u novu grupu na LinkedInu. Kaže, da je to svojevrsni eksperiment. Meni dovoljno. Grupa je friška, još miriši po novom. Ako vas zanima B2B marketing i želite s drugima o tome pričati, pitati, savjetovati, družiti se, evo linka:
Ono čemu se ja nadam je da će grupa biti mjesto otvorenog razgovora. Da ću tu moći dobiti feedback koji nije umotan u sendvič, kad takav feedback zatražim. Ako ste u stanju davati takav feedback, a pričali bi o B2B marketingu, dođite.
23/3/2021 Tišina, snima se!
Stigao mi je email u kojem piše 'Sanja, šaljem ti video'. Skoro sam već krenula pisati odgovor 'Draga X, jesi li zaboravila staviti link?' Nigdje linka na taj video koji spominje.
Bio je u prilogu. Zbunilo me. Ne očekujem video u prilogu od kad postoje aplikacije poput Looma.
Radilo se o savršenom videu za Loom. Klijentica ima problem u jednoj drugoj aplikaciji, pa mi šalje snimku svog ekrana uz koju objašanjava što je muči.
 
Besplatno je, probajte.
 
Druga scena se odigrala malo kasnije. U dogovoru za jedan drugi poziv danas navečer, u šali sam rekla da ću snimiti taj naš poziv i objaviti ga u ovom dnevniku. Da ne moram ništa pisati. Druga strana se uplašila. Nije bila sigurna da se šalim.
Šalila sam se.
Ponekad zaista snimam razgovore, no nikad bez najave. Uvijek pitam smijem li. Isto vrijedi i za objave. Snimanje razgovora mi je korisno za situacije u kojima netko nešto objašnjava. Kako napraviti x. Onda se takav razgovor snimi da bi se kasnije moglo pogledati ponovno, kad druga strana krene raditi x.
 
Za kraj potpuno nevezano za sva ova snimanja - no da ne zaboravim: ako nekome ne odgovorim na email ili poruku, molim vas provjerite da li sam ja to uopće dobila. Nemam običaj ne odgovarati, pa prije no što se naljutite, pitajte jel stiglo.
 
24/3/2021 Lines
The lines on your face tell a story. What do these lines tell you?
Photo by Rod Long on Unsplash
Photo by Rod Long on Unsplash
The lines on your face tell a story. What do these lines tell you? - to je tekst uz ovu sliku na Unsplashu.
 
Što vam govori ovo lice?
 
Stigli su rezultati natječaja Pokreni nešto svoje. Moje lice nakon toga - vidi sliku ⬆
 
Go2human Hub projekt je završio dosta daleko ispod crte. Nakon što dovršim poslove koje imam za danas ću malo bit tužna. Možda i malo više.
Moram prvo progutat ovu knedlu, a onda idemo dalje.
 
Nije grozno. Ima dobrih stvari:
25/3/2021 Ajmo sad dalje
Jučer su došli rezultati natječaja na koji sam prijavila projekt. Rezultat negativan. Jel mi žao? A je. Ajmo sad dalje.
Sutra imam prvi sastanak sa savjetnikom, mentorom, zovite kako hoćete za jedan dio poslovanja. Skoro sve ide dalje kao da je rezultat natječaja pozitivan, samo što troškove pokrivam isključivo iz vlastite ušteđevine.
Prošlih godinu dana sam dosta radila. Trošila baš i nisam. Ne zbog velikog plana štednje, nego sam imala sreću da je zdravlje bilo koliko toliko OK i da nije bilo većih neplaniranih troškova. Putovanja je bilo manje nego inače, pa se tu nešto nenamjerno uštedjelo. Osim toga, nisam imala potrebu kupovati stvari. Ni odjeću, ni tehniku, ni posebnu kozmetiku, ništa. Prošla je godina dana bez shoppinga.
Ovaj rad od doma dobro djeluje na moju potrošnju. Nove hlače kupujem tek kad mi se potrgaju ove u kojima šetam psa. Da svaki dan odlazim u ured i među neke radne ljude vjerojatno bih više trošila i pazila na izgled. Ovako sam vrlo, vrlo basic.
Sve to nije puno. Nisam uštedjela milijune jer niti ne zarađujem milijune, ali se skupilo dovoljno za prvo ulaganje u novi posao.
Godinama već gledam što s takvim manjim štednjama koje mi se povremeno skupe. U što to uložiti, da ne stoji na računu, a opet da ne ostanem bez toga... Do sad nisam našla dobar odgovor. Kad jesam pokušala angažirati stručnjaka da mi u tome pomogne, bila sam premala. Odnosno, početni iznosi za ulaganja su bili veći od onog što sam ja bila spremna prepustiti iz prve. I tako nisam uložila ništa.
Sad sam sama sebi investitor. Što više o tome razmišljam to mi je veća fora. Nagledala sam startupova koji su jedva dočekali investitore, a onda potpuno izgubili svoje ja na načine kojima se nisu nadali. Kad si sam sebi investitor, barem taj rizik nemaš. Kiselo grožđe? :) Ma nije!
Vjerojatno ću tražiti neki drugi natječaj, neku potporu. No nije loše znati da mogu krenuti i bez toga.
 
P.S. Bila sam danas kod frizera nakon skoro godinu dana. Ako netko u Splitu traži frizera koji zna s kovrčavom kosom, guglajte frizerski salon Toni, Sućidar (nema web ni FB, al ga ima na Googleu). Bome je dobar!
26/3/2021 Ugovori
Moram pripremiti ugovore. Ugovore o B2B suradnji s asistentima i klijentima. Nema više zezanja. Od svih ljudi koje znam nitko mi ne pada na pamet da se bavi ugovorima.
Znam da se na internetu mogu pronaći razni predlošci, ali nemam namjeru ni pokušavati nešto sastaviti sama. Ne isplati mi se. Niti imam vremena baviti se time i proučavati, niti imam znanja. Opcije poput 'evo ti moj ugovor pa samo malo popravi' ne dolaze u obzir.
 
Molim preporuke - kome se obratiti?
Što trebam pripremiti?
Kako se sastavljanje ugovora naplaćuje? - po satu, komadu, nečem desetom?
Koliki budžet za to moram osigurati?
Prevodi li ugovor onaj koji ga sastavlja ili se za to angažira svoj prevoditelj?
 
Hvala svima koji podijele neku informaciju i upute me dalje!
27/3/2021 Povjerenje, ugovor, limunada
Kupite novi laptop i osigurate ga. Odete na put. Prijevoznik izgubi vašu torbu u kojoj je bio laptop. Prtljagu niste osigurali, no barem imate osiguran laptop od ranije. Prijavite nestanak i osiguravajuća kuća vam prizna štetu. Isplate naknadu za laptop.
Tjedan dana nakon što ste primili novce od osiguranja prijevoznik vam javlja da je torba nađena i laptop vam je vraćen u ispravnom stanju.
Hoćete li nazvati osiguranje i pitati kako da im vratite novac?
 
Ovo nije moja priča. Dan Ariely priča o povjerenju i novom modelu osiguranja koje je zasnovano na povjerenju. Osnovali su Lemonade, osiguranje koje funkcionira malo drugačije od onog na što smo navikli.
Sustav na koji smo navikli je sustav u kojem očekujemo da će nas druga strana zavaljati samo ako može. Osiguranje nam neće isplatiti štetu koja je stvarna samo ako uspije pronaći neki zarez koji smo zaboravili napisati u prijavi. Prijava nije bila potpuna, zahtjev je odbijen.
Taj isti sustav je onaj u kojem mi sami varamo drugu stranu jer smatramo da na to imamo pravo. Prijavit ćemo štetu veću od stvarne jer znamo da nam osiguranje neće priznati punu štetu. Nećemo osiguranju javiti da nam je laptop vraćen nakon što smo dobili naknadu.
To sve su normalna, očekivana ponašanja. Ne radi se o kriminalcima, radi se o ljudima koji su navikli na sustav bez povjerenja.
 
Ovo gore je bila tuđa priča, evo sad jedna moja (starija priča).
Išla sam na kavu s prijateljem. Bila je zima, padala je kiša, vani mrak, parking prepun autiju. U provlačenju kroz taj parking skršila sam nečiji retrovizor. Otišla sam u kafić i zamolila za papir i olovku. Za puno papira. Padala je kiša pa je poruku trebalo dooobro zamotati tako da ne promoči. Ostavila sam tako zamotan svoj broj telefona ispod brisača i nadala se da neće promočiti.
Drugi dan me nitko nije nazvao. Prva misao: poruka je promočila, nisam se dovoljno potrudila da zaštitim poruku od kiše. Nisam se dobro osjećala.
Treći dan mi je zazvonio mobitel. Javila se žena kojoj sam skršila retrovizor i rekla da jučer nije ni primijetila štetu (nije bilo tako strašno kako se meni po noći činilo). Dogovorile smo da ode do majstora i javi koliko košta popravak. Nakon toga smo se našle, ja sam joj donijela novac, ali donijela sam joj i nešto drugo. Donijela sam joj potvrdu da je OK vjerovati ljudima.
Ta ista žena je imala sličnu situaciju godinu, dvije prije. samo s druge strane. Nekome je oštetila auto, isto je ostavila svoj broj ispod brisača i platila štetu. Njena okolina joj je tad govorila da je luda, da to za nju nitko ne bi napravio. Mojom porukom je dobila dokaz da netko ipak bi.
 
Živimo u društvu u kojem se kriminalce opravdava izjavama poput 'svatko bi na njegovom mjestu uzeo i sebi'. U takvom društvu graditi posao koji se bazira na povjerenju je možda čak i naivno. Ipak mislim da ima smisla pokušati.
Razmišljam o ugovorima i o tome što moraju sadržavati. Bez ugovora u ovoj fazi zaista ne mogu i mora ih se sastaviti kako spada. Osnove odnosa moraju biti jasne i mora se znati što su čije odgovornosti, a što obaveze.
Uz sve ugovore i dalje će postojati jednostavni načini da me se zavalja. Odluče li asistenti i klijenti meni raditi iza leđa - nema tog ugovora kojim to mogu spriječiti. Znate Uber vozače koji će vas odvesti negdje bez da to prođe kroz aplikaciju? Slično će moći raditi i asistenti i klijenti. No to neće biti znak da ne valjaju ugovori, već da imamo problem s povjerenjem.
Kako će nam to u praksi ići, koliko će biti podmetanja, a koliko povjerenja, ne znam. Vidjet ćemo :)
 
28/3/2021 No jokes at work
Spremam pilot projekt za Hub. Još malo pa krećemo. U međuvremenu, topla preporuka za malo smijeha.
 
Kad god pogledam Mike Birbiglia show ja se ne mogu prestat smijuljit. To nisu šale od kojih padam sa stolice, no oko sat vremena koliko traje show osmijeh ne silazi s lica. Divan je, drugačiji od tipičnog stand up komičara, topao i nekako ljudskiji, that guy next door.
 
Prvi put sam ga pogledala u My Girlfriends Boyfriend - i to mislim da je savršen show za upoznati ga. Krenuti od tu. Nakon toga možete i na Thank God for Jokes (isječak dolje), a onda i na The New One. Dostupno na Netflixu.
 
You can't tell jokes at work basically because at some point in history some idiot showed up at work and was like 'Nice tits Betsy!'. And Betsy is like: 'Whaaaat?'. And that guy is like 'I am jooooking.'. And the boss is like: 'Eeeeeerrrrrrrrrrrrrrrrrrrrr no more jokes!'.
Jokes have been ruined by people who aren't good at telling jokes. A joke should never end with 'I am joking.'.
 
Mislim da je ovo prvi put da sam se samocenzurirala sa zvjezdicama. Obično ako je baš toliko neprimjereno onda ni ne napišem. U konkretnom slučaju zaista ne znam procijeniti: je li ovo bilo neprimjereno za LinkedIn?
 
To što je nedjelja i opušteniji dan sutra baš i neće držati vodu :)
29/3/2021 To-do travanj
Planovi koje imam su vrlo nadobudni. Ne u smislu velikih brojki i ogromnih rezultata, već u smislu što sve mislim da bi trebalo napraviti u samo mjesec dana. Mjesec dana je ništa. To proleti taj čas. A evo što je meni u planu (uz redovne poslova koje imam za klijente):
  • napraviti privremeni web za Go2human Hub
  • sredinom mjeseca krenuti s pilot projektom i otvoriti prijave za virtualne asistente i klijente
  • napraviti jednotjednu turneju Hrvatskom u vrijeme kad prijave budu otvorene (da, turneju!)
  • do kraja mjeseca napraviti selekciju i pripremiti sve za početak suradnje s odabranim klijentima i asistentima
 
Posla ima preko glave i stvari su malo kompliciranije. Ne prekomplicirane, ali kompliciranije od vođenja poslovanja 1-na-1. Treba misliti na puno više razina i treba misliti puno unaprijed.
Za sad ide odlično i najveći rizik planu za travanj predstavlja činjenica da neke stvari ne mogu planirati. Javila mi se bol i danas nisam uspjela raditi više od 2 sata. Sutra idem na pregled i proći će to, nije ništa ozbiljno niti se itko treba brinut, ali to je nešto što me može pauzirati na 2-3 tjedna. Držite fige da neće.
 
Ona turneja koju sam spomenula - rado bih otišla do Rijeke, Zagreba i Osijeka. Povezala bih dva vikenda i u svakom mjestu ostala oko dva noćenja. Ima puno ljudi koje sam u zadnjih godinu dana upoznala virtualno i koje bih rado vidjela uživo. Nadam se da će biti prilike za to.
30/3/2021 Nova aplikacija: Pumble
Pumble je nova besplatna aplikacija koja bi trebala biti zamjena za Slack.
Pumble is a powerful team chat app just like Slack, only it lets you have an unlimited number of users and an entire chat history for free.
 
Instalirala sam. Malo je čudno testirati aplikaciju za chat sama sa sobom... no to nije problem aplikacije nego još nikog nisam pozvala u workspace.
Ne izgleda loše. Dobro je. Ako je cilj bio napraviti kopiju Slacka, osjećaj je dosta sličan.
notion image
Ono što mi na prvu nedostaje je mogućnost editiranja teksta. Nema bolda, nema ništa, samo plain tekst. Ili je meni nešto promaknulo? Treba li to tako biti? Je li netko probao?
 
notion image
31/3/2021 Usamljenost
Rad od doma je za introverta u meni odmor za dušu. Svakodnevno sudaranje s velikim brojem ljudi uživo nikad nije bilo my cup of tea. Volim rad od doma. Volim taj mir i samoću. Ne nedostaje mi ured. Zapravo, nedostaje mi - ali unutar svog stana. Sada imam open space ured u dnevnom boravku i to nije dobro. No to je neka druga tema.
S druge strane, usamljenost vrlo lako pokuca na vrata freelancera (i samozaposlenih). Introvert ili ne, ako se odvojimo od svih nešto fali.
Imam tu sreću da sam prošle godine krenula s Ljudomatom. Malo po malo ljudi su se počeli okupljati i povezivati. Danas skoro da nema dana da se s nekim ne čujem. Poruka lijevo, desno, netko je uvijek tu. Kad treba podijelit uspjeh isto kao kad treba podijelit neuspjeh. Bez te zajednice i bez tih ljudi moj posao bi bio puno usamljeniji. Lijepo je bit sam, a ne bit usamljen na poslu.
Zajednica možda zvuči pretenciozno. Možda zvuči socijalistički. Možda zvuči...
Meni je zapravo skroz svejedno kako zvuči jer je osjećaj dobar. Lakše je i ljepše raditi kad je zajednica tu negdje.

Travanj 2021

 
1/4/2021 Ovo nije šala
Kolega mi se javio jutros i tražio besplatan savjet. :) Ne mogu opisati koliko mi je drago da je pitao, jer da nije, sad bi možda bio 570 dolara lakši. Ovo što sam napisala 99,99% - krivo je. Trebalo je pisati 100%.
notion image
notion image
 
Priča ide ovako.
Kolega radi kao virtualni asistent. Otvorio je profil na fiverru neki dan (što je skroz u redu) i neki recruiter mu se javio da ga je našao i proslijedio njegov profil firmi x. Nakon toga mu se javio čovjek iz te firme i kratko su razgovarali. Poslao mu je opis posla, uvjete i ponudu.
U čemu je problem?
Problem je u tome da iako ova firma postoji, kolegu nije kontaktirao nitko iz te firme, nego scameri koji se pretvaraju da rade za tu firmu. To je postalo jasno kad su ga zatražili da plati 570 USD jer 'radiš isključivo s njihovom opremom, oni ti nabave laptop i opremu i software i šalju doma na adresu FedExom ti platiš dostavu 570 dolara. To ti refundiraju poslije kroz plaću'.
 
Ovo ispod prilažem dokumente koje su mu poslali da bi ostavili dojam da se zaista radi o toj firmi. Firma postoji, no oni ne rade za nju.
 
Kaže kolega i ovo: 'testiranje je bilo neki bezvezni intervju s par pitanja tko si što si, kako možeš doprinijeti kompaniji, što tvoji prijatelji kažu o tebi bla bla'
notion image
notion image
notion image
 
Ne morate biti FBI da bi prepoznali scam.
Evo po čemu se vidi da je ovo scam, prevara:
  1. Traže da nešto platite da bi počeli raditi za njih
  1. Nude dobre uvjete iako ste pričali samo 5 minuta (ili uopće niste pričali, dopisivali se, nisu vas testirali, nemaju zapravo pojma tko ste)
  1. Osoba koja je potpisana na dokumentima već mjesecima ne radi u toj firmi (provjerite na LinkedInu)
  1. Email s kojeg se javljaju je email koji svatko od nas može otvoriti (aol.com), a ta firma ima svoju domenu i na njihovom webu se vidi da njihove adrese sasvim drugačije završavaju
 
Zapravo je već točka broj jedan bila dovoljna. Ostalo su samo nijanse.
 
Nekad nam se čini da je ovo svima jasno i da nije potrebno ponavljati. To je krivo. Ljudi kad traže posao lako se ponadaju kad im se obrati recruiter i kad dobe ponudu na nekoliko stranica. Zahvalna sam kolegi do neba što je dopustio da ovo podijelim da i drugi vide. Nek barem jedna osoba ovo vidi i u budućnosti lakše prepozna prevaru - ovo pisanje je vrijedilo.
 
Podijelite. Nemojte misliti da ljudi ovo znaju. Da je očito. Ne posramljujte ljude koji padnu na prevaru. To što je nešto očito meni ili vama ne znači da je očito svima u svakom trenutku. Kad posao tražimo, drugačije su nam senzori podešeni. Ne zaboravite to.
 
I da, kolegi sam rekla nek ovo prijavi i na fiverru, i direktno nek pošalje email kompaniji čije ime se ovdje koristi. Kompanija nije kriva. Sutra netko može reći da u ime Ljudomata nekome nudi posao ako plati prvo upisninu 100 kn. MOLIM VAS NIKAD NEMOJTE PLAĆATI NEKOME DA BI VAS ZAPOSLIO. To se jednostavno ne radi. Ma kako dobra prilika bila. To se ne radi. Nikad. Nema iznimke.
 
Pazite se ljudi. Ako niste sigurni, za ovakav besplatan savjet mi se svi uvijek možete javiti.
 
P.S. Pitala sam kolegu mogu li objaviti ovo sve, kaže da mogu, da ne treba ni ime zacrnit. Da ne bi bilo straha od toga da objavljujem privatne poruke i dokumente bez pitanja.
 
2/4/2021 Smiraj i odlazak u ništa
Prije samozapošljavanja sam provela 17 godina na normalnim poslovima. 17 Uskrsa, 17 Božića, ne znam koliko još drugih praznika.... Tradicija skraćenog radnog dana uoči praznika mi je dobro poznata. Taj dan nitko ne bi naručio ručak na poslu. Umjesto u 4 ili 5, doma se išlo oko podne, ili barem oko 2. Svega par sati razlike, a opet taj dan nikada nije izgledao kao drugi dani.
Trenutak u kojem se ranije išlo doma mi je bio poseban indikator vlastitog stanja. Kad sam jedva čekala da zbrišem - to je značilo da sam dobro, da van posla ima nešto čemu trčim. Jeeej, idem na vikend, idem k nekomu, idem na bolji ručak od onog na poslu, idem raditi nešto zabavno, idem negdje.
Nije mi uvijek tako bilo. Bilo je situacija kad bi mi odlazak ranije s posla dodatno osvijestio da doma nešto ne štima. Bilo je situacija u kojima sam išla u ništa, i to nekoliko sati ranije nego inače.
 
Današnji dan me podsjetio na te situacije. Možda po prvi put mi se nije dogodilo ni jedno - nit sam danas trčala u nešto, nit sam se grozila ništavila na putu do doma. Radim od doma i bio mi je dan kao i svaki drugi, no ipak sam osjetila neki smiraj popodne. Sve je utihnulo. Svi su otišli offline. Jesu li otrčali u nešto ili se sakrili u ništa, ne znam.
Za te druge koji su otišli u ništa i sakrili se ovog produljenog vikenda pišem ovih par redaka. Oni prvi su ionako već otrčali.
Za te druge pišem, neka čuju i neka znaju da nisu jedini kojima se to ikad dogodilo. Sad kad je prošlo, sad to mogu napisati. Onda nisam mogla. Kad su se meni događali ti odlasci u ništa, osjećala sam se kao da sam jedina kojoj se to događa. To se ljudima ne govori i o tome se ne priča - jer kako? Ja to kolegama ni prijateljima sigurno nikad nisam rekla. I da jesam - što bi oni s tom informacijom? Samo bi svima bilo neugodno. I tako je u šutnji prolazio taj produljeni vikend od ništa.
Pišem ovo za ljude kojima se upravo sad događa takav vikend. Vikend u kojem su dobili ekstra vrijeme za svoje ništa. Možda sad osjećaju krivicu zbog toga jer je to ekstra vrijeme nešto čemu bi se trebali veseliti, a ne vesele se. Da nekom kažu kako im je, dobili bi hrpu savjeta što da naprave. Kao da se sami svega toga nisu sjetili.
Pišem to sad ovdje jer sam uvjerena da ima netko kome je ovaj produljeni vikend težak. Nekome tko se ne usudi ni pisnuti o tome jer smo okruženi ljudima koji imaju 'stvarne probleme'. Ima sigurno netko kome se čini da ovo nikad neće proći.
Nekad prođe. I ne, niste jedini kojima se to dogodilo. I ovaj vikend će proći.
3/4/2021 Deseti uskršnji intervju
Deseti intervju s virtualnom asistenticom na Ljudomatu je objavljen. 🐣
Intervjui su krenuli s idejom da se demistificira zanimanje virtualnih asistenata. Da se pojam virtualnog asistenta približi ljudima, da se asistentima pridoda ljudski oblik i lice. Meni se čini da smo u tome uspjeli i da tko god čita intervjue na Ljudomatu ima prilično dobru sliku o tome tko je to virtualni asistent i što radi.
4/4/2021 Sretan Uskrs
Za slučaj da netko naleti ovdje večeras, sretan vam Uskrs :)
Odmaram, skoro pa skroz.
5/4/2021 Prvi sastanci
Krenule su prve suradnje za podizanje Huba na noge. Prvi sastanci odrađeni, piše se, sastavlja se, priprema se. U srijedu krećemo s prvim sastankom na koji sam pozvala kolegice da mi pomognu oko definicije senioriteta.
Definicija senioriteta će biti jedan od temelja Huba. Mora biti jasno i dobro raspisana, mora biti smislena, mora biti fer. Po toj definiciji će se određivati cijene - ono koliko će klijenti plaćati, ono koliko će asistenti zarađivati. To su uvijek najosjetljivije stvari. Da bi bilo fer, ne može biti odokativno.
Zato to ne želim raditi sama. Lako će mi nešto promaknuti. Lako ću nešto previdjeti. 4 para očiju vide bolje od jednog para, 4 glave su pametnije od jedne.
Ono što sad napravimo ne mora biti savršeno. S vremenom i iskustvom će se i definicija senioriteta mijenjati, prilagođavati stvarnim situacijama, polirati, bolje objasniti. No moramo krenuti od nečega i želja mi je da to nešto bude dobro. Kad klijent pita zašto je to Mid-level razina posla, da imamo vrlo jasne argumente za to koji su zapisani i prije no što se taj posao pojavio.
Veselim se tom sastanku s kolegicama jer se nadam da nam neće biti zadnji i da ćemo kroz takve radne sastanke malo po malo skupa nešto dobro i izgraditi.
 
Kolegice ne želim još imenovat ovdje. Ne dok mi bar jednom ne dopuste da im platim za uloženo vrijeme. Imam problem s volontiranjem za Hub - odnosno prihvaćanjem volontiranja. Nisam neprofitna udruga i ne osjećam se ugodno s tim.
 
6/4/2021 Financije
Na natječaj Pokreni nešto svoje sam naletila slučajno - nisam u tom trenutku tražila natječaj na koji bih se prijavila. Došao je u pravom trenutku.
Na tom natječaju nisam prošla. Sad sam počela gledati koje su druge mogućnosti. Nije panika, ali - svaku kunu prevrnem 10 puta. Osim toga, sebe tjeram na rad do granica koje nisu baš zdrave. Skupljam zalihe da mogu platiti alate, asistente, stručnjake...
I dalje vjerujem da ću izgurat i bez natječaja i potpora - no ovim tempom starim duplo brže, a meni se još živi :)
Ako naletite na neki natječaj, cimnite me. Šapnite, javite. Hvala.
7/4/2021 Virtualni asistent ide na more
Virtualni asistent nema plaćen godišnji. To ne znači da ne ide na godišnji, ali ide o svom trošku.
Jedna od zabluda na koje povremeno naletim je ta 'da će virtualni asistent otići kad mu se sprdne' i da zato ne možeš računati na njega.
Moje mišljenje je da ako vam treba strogi mehanizam poput odobravanja godišnjeg da bi mogli računati na ljude - da onda vrlo vjerojatno živite u iluziji da na svoje ljude možete računati.
Svako svoje odsustvo klijentima najavim i napravim sve što mogu da oni to najmanje osjete. Dogovaram s njima kad ću na godišnji. To zna biti zeznuto jer radim s više od jednog klijenta, no može se. Prije no što odem odradim temeljitu pripremu i složim im sve tako da mogu 'samo odmrznuti i podgrijati sarme' dok me nema.
Tako virtualni asistenti idu na godišnji.
8/4/2021 Okrugli četrdeseti
Ljudi, ja sad stvarno imam 40 godina. Balavica u meni to na nekoj razini još uvijek ne može pojmiti. Možda zato što se ne osjećam puno drugačije nego prije 5 ili 10 ili 15 godina. Nisam ista, promijenilo se puno toga, ali srž je nekako ista.
Djeluje mi nestvarno tih 40 jer sam kao klinka mislila da iza 30te života nema, a o 40tima nisam ni razmišljala.
40. To zvuči tako ozbiljno. Zvuči staro. To zvuči kao da sad trebam sve znati i tko sam i što sam i što hoću - a ja sve to još uvijek otkrivam iz dana u dan. 40 zvuči kao gospođa, a ja se još uvijek zbunim kad me netko tako oslovi. Jel to neki denial?
Stigla mi je poruka čestitka od klijenta. Vražja HR aplikacija datume rođenja koristi s reminderima (bez kojih ja nikad nikom ne bih znala čestitat rođendan jer sam idiot koji ne pamti datume).
Osim čestitke, stiglo mi je i rođendansko povećanje satnice (jer kaže, trebat će mi sad s ovim što pokrećem ❤) i ovaj dolje review ostavljen na Upworku (koji se iz nekog razloga ne vidi na profilu, al s tim ću se bavit sutra):
 
📌
"Sanja is supporting me for the past 1.5 year on all kinds of different tasks and projects. She's truly a rockstar assistant and is capable of doing a lot of complex work for the overall business. She single-handedly created a monthly financial report for our entire Tech/Product department and management team, manages many different recurring events, tasks and agenda points, hosting team events, building out business cases and supporting on general management tasks for the entire team. She definitely posses a can-do mindset and learns during the tasks itself if she hasn't done it before. In the past 1.5 year the entire team has truly embraced her positiveness and input, whereas everyone knows where to find Sanja or how she might be able to help out on something to help delivering things qualitatively. It's inspiring to see that even next to her regular jobs, she's constantly learning and studying new things. Even building out her own business (Go2Human / Ljudomat). That's definitely the entrepreneurship which every entrepreneur or founder would like to see as a helping hand while running a start-up or scale-up. I'll definitely continue working with Sanja for the coming years to help scale-up the business and team even further."
 
Svaka pohvala godi. No ovo je malo više od toga - ovo je dokaz da suradnja ne mora biti ograničavajuća. Ako radimo s nekim / za nekoga, to ne znači da ne možemo uz to raditi i nešto za sebe. Ovo je dokaz da to ne moramo skrivati od klijenata jer neki će u tome vidjeti vrijednost, a ne prijetnju za sebe. Zato je ovo puno više od pohvale, preporuke.
 
Svakom tko iz nekog straha od klijenata i partnera skriva svoje osobne projekte nek ovo sad bude poruka da može i drugačije, može i bez skrivanja.
Živjeli 🍻
 
I da ne zaboravim!
Sljedeći utorak popodne sam u gostima kod IT zajednica Rijeka, dođite :)
13 Apr 2021, 18:00
 
9/4/2021 Lockdown
Slabo pratim vijesti, ali vijesti o lockdownu u Primorsko-goranskoj županiji su došle i do mene. Planirani put Split-Rijeka-Zagreb-Osijek tako odlazi na listu 'za neka bolja vremena'.
Krivo mi je jer sam se tome baš veselila. Nisam dugo putovala. Fale mi putovanja, ali fali mi i upoznati ljude uživo, one ljude s kojima se upoznajem online već mjesecima. U tim gradovima ima ljudi s kojima bih baš rado sjela i popričala, popila kavu, pojela kolač.
Budemo, naravno da budemo, ali pitanje je kad.
Dok god je situacija ovakva, ja se ne usudim putovati - zamislite samo da zarazim ljude od Splita do Osijeka - to si nikad ne bi oprostila.
Čekamo neko bolje vrijeme :/
10/4/2021 Blaženo neznanje
Prije par dana sam prvi put čula za PRO Act (Protecting the Right to Organize Act of 2021). U Hrvatskoj se o tome nije puno pisalo, što i ne čudi jer se radi o američkom aktu i zakonodavstvu.
 
Zakoni o američkim sindikatima sami po sebi meni nisu posebno zanimljivi, no digla se prašina oko ovog akta i u krugovima koji su mi bliski jer američke freelancere (navodno) silom pretvara u zaposlenike. Radi se o ovom:
 
“An individual performing any service shall be considered an employee and not an independent contractor, unless—
“(A) the individual is free from control and direction in connection with the performance of the service, both under the contract for the performance of service and in fact;
“(B) the service is performed outside the usual course of the business of the employer; and
“(C) the individual is customarily engaged in an independently established trade, occupation, profession, or business of the same nature as that involved in the service performed.”.
Drugim riječima, ako angažirate freelancera da vam pomogne oko razvoja aplikacije, a bavite se razvojem aplikacija, taj freelancer će biti smatran vašim zaposlenikom.
 
Što točno to znači u praksi ne znam. Pročitala sam tek nekoliko članaka. Neki ovaj akt dočekuju na na nož, drugi pišu o tome da je cijela stvar prenapuhana i krivo protumačena.
 
Ovo je jedna od onih situacija kada se moje mišljenje formiralo temeljem mišljenja osobe koja mi je prva o tome pričala. Pričala sam s autorom gore navedenog članka na skroz desetu temu i kad sam ga pitala 'što još ima kod tebe' onda mi je ispričao kako je u sto problema jer svijetu pokušava objasniti koliko je ovaj akt loš i za američke freelancere i za njihovo gospodarstvo.
Nakon našeg razgovora sam išla guglati i shvatila da postoje te dvije struje. Jedna govori jedno, druga sasvim suprotno. Tko je u pravu? Ja sad nemam vremena proučavati cijelu stvar, niti imam dovoljno predznanja i informacija koje bi mi bile potrebne da sama donesem razuman zaključak. Ovo nije nešto što se riješi čitanjem nekoliko članaka. Oslanjam se zato na osobu kojoj vjerujem.
 
U životu imamo puno takvih uvjerenja koja su nam došla od drugih. Koliko god to ne zvuči lijepo, mislim da je jedino moguće. Nemamo kapaciteta sve sami proučavati i shvatiti. Nemamo ni vremena za to. Nije uopće moguće. Nekome moramo vjerovati.
11/4/2021 Nedjelja - radna
Nemam vremena / snage za pisanje.
12/4/2021 Zajednica
Sutra (utorak 13.04.2021) u 18:00 pričam uživo s Reneom o zajednici. Službeni naslov je 'Kad se virtualne ruke slože' i meni se taj naslov baš jako sviđa.
Znate što bi bilo ironično? Da nas nitko ne dođe gledati. :/
Ajde dođite u utorak u 6 popodne i budimo si zajednica :)
 
Podcast IT zajednice Rijeka se može gledati na
Facebook:
Youtube:
13/4/2021 A di je trema?
Nemam puno javnih nastupa u nogama. No imam puno situacija koje su slične tome. Od odgovaranja na pitanja pred pločom kad sam mislila da svi u razredu vide koliko mi srce jako kuca (doslovno da vide kako se pomiče majica gore-dolje od jakog kucanja), do razgovora za poslove na kojima su mi se ruke tresle kao teškom alkoholičaru u prvim satima odvikavanja.
Nervoza me jako opere pred javni nastup. Ruke mi se tresu bar prvih 5 minuta, vilica zatitra i kasnije.
 
Večeras sam bila u podcastu kod Renea i pričali smo live - dušu dalo za još jedno 'ajme opet se tresem'. Našli smo se par minuta prije početka i počeli pričati, pa kad je sat okrenuo 18:00 duboko sam udahnula - i ostala iznenađena. Ruke mi se nisu tresle. Vilica je ostala mirna.
 
Hvala Rene, bilo mi je baš lijepo! Ne dam ti zasluge za micanje moje treme, ne znam ni sama zašto je nestala večeras, no hvala ti na prilici da doživim svoj javni nastup bez treme. Sviđa mi se to kad ne moram čekati da taj prvi val prođe.
 
Tko je propustio može pogledati ovdje:
Youtube:
14/4/2021 Nisam ti ja za sprint
"Tvoja priča, koliko te pratim nije sprint, nego maraton"
Reče mi to dragi LinkedIn kolega.
Da! Da! Da! Koliko god nekad bila nestrpljiva, definitivno nisam za sprint. Puno toga radim bez da se to u tom trenutku isplati (materijalno ili drugačije). Za sutra. Malo po malo slažu se puzzle. Nije mi uvijek baš ni jasno da su to puzzle iste slike, ali skupljaju se, neka ih tu. Ne traže jest'.
Ponekad me neki dobri rezultati iznenade. Kao, ma od kud je sad to došlo? Opalilo me po glavi iz vedra neba! A onda se sjetim da baš i nije iz vedra neba jer 'oblačim' po malo konstantno.
Došao mi poziv na LEAP :)
Skroz iz vedra neba! Pričat ću tamo o virtualnim asistentima :) i veselim se tome i uzbuđena sam :)
Dragi LinkedInovci i LinkedInovke, inbox mi je otvoren za sve vaše savjete - od praktičnih, tehničkih, psiholoških i svih drugih. Pucajte slobodno :)
 
LEAP Summit, 14. & 15.5.2021.
15/4/2021 Sati
Današnji dan:
  • 2:40 h za klijenta A
  • 5:15 h za klijenta B
  • 1:00 h za volonterski razgovor s VA
  • 0:30 h za Hub
Ovo što piskaram ovdje ne računam pod radne sate. Razmišljanje o poslu dok ručam ili šetam psa isto ne.
Ovaj omjer gore nije dobar za Hub i mora se mijenjati. Radim na tome. Klijent B zna da pokrećem Hub i da ću sve manje vremena imati za njega, no sad je u situaciji kad su neke stvari kritične.
To je klijent koji mi puno znači jer mi je u mom početku pomogao da shvatim kakvih dobrih klijenata ima, što im treba i da ja imam ono što njima treba.
Zato sad kad im je kritično ne želim otići dok im još trebam. Pa makar Hub zbog toga pričekao tjedan, dva, tri. Napravili smo plan, traži se moja zamjena, no dok ne uhodamo novu osobu bit ću tamo (a vjerojatno i kasnije, samo puno, puno manje).
Kod klijenta A je sličan plan.
Veselim se danu kad će se ovaj omjer okrenuti u korist Huba, no nije mi žao što stare klijente nisam odmah odrezala.
Ako zbog ničeg drugog, onda da se mogu samo nasmijati kad mi netko kaže da je nemoguće izgraditi dobar odnos s VA.
16/4/2021 jbg
Neću ovo stavljat na LinkedIn, ali ovo je moj dnevnik i tu smije stajat 'jbg'.
jbg - jer sam danas skupila 0 vremena za Hub. Zubar ujutro, posao melje dalje - ali, ali, ALI... počistila sam sad malo prije ponoći sve poslove za druge da imam vikend za Hub. I za malo odmarat, ali i za konačno napravit neke stvari koje mi stoje na to-do listi već tjedan, dva.
 
Ono kad se veseliš vikendu jer ćeš imat vremena radit na svom poslu 😁
17/4/2021 subota- ništa
Odmor. I testiranje Jotforma, no uglavnom odmor.
18/4/2021 Ljudomat
U zadnjih godinu dana mi je stiglo nekoliko ponuda od ljudi da volontiraju za mene. Odbila sam svaki put jer mislim da nije fer. Mislim da bi se trebalo volontirati za neprofitne udruge, ne za profitna društva, tvrtke, obrte.
Moje mišljenje se tu nije puno promijenilo - no sad razmišljam o nečem drugom.
Imam sve manje vremena za baviti se s Ljudomat.hr . Taj web nije napravljen da generira profit, već da promovira cijelu jednu profesiju, sve domaće virtualne asistente. Žao mi je da propadne jer mislim da je dobar, da smo s tim webom napravili neke dobre stvari.
Ljudomat.hr nema neke velike ciljeve, pa samim time nema ni pritiska da se mora objavljivati redovito, nema pritiska od toga da nešto moramo prodati. Jedini cilj je pozitivno utjecati na svijest o postojanju i korisnosti virtualnih asistenata u Hrvatskoj.
Ima ljudi koji bi se željeli baviti digitalnim marketingom, ali im fali iskustva i prilike. Ja mogu za Ljudomat.hr otvoriti stranicu na LinkedInu i na Facebooku (možda i drugdje) i prepustiti vođenje tih stranica ljudima koji žele iskustvo, stavku u potrfoliu.
Bi li takvo volontiranje bilo fer i nekome korisno?
19/4/2021 Neodgovorene prijave
Na LinkedInu se dosta pričalo o poslodavcima koji ne odgovaraju na prijave. Čitam ja te postove i mislim si kako se meni to ne može dogoditi. I onda danas sasvim slučajno shvatim da imam otvoren oglas za posao na koji se od studenog prošle godine prijavljuju ljudi, a da ja o tome pojma nemam.
Preko 40 ljudi se prijavilo na oglas koji je potpisan mojim imenom i stoje tako te prijave bez odgovora.
Radi se pogrešci. Prije par mjeseci sam volonterski testirala jednu aplikaciju i u sklopu tog testiranja otvorila oglas pod nazivom 'Posao1'. Nije tu bilo ni opisa ni ničega. Aplikacija je bila u testnoj fazi, nije bilo live. Nakon što sam testirala, do danas nisam upalila tu aplikaciju. I onda me dočekalo 40tak prijava.
Nažalost, kad je aplikacija otišla live, otišao je i taj moj testni oglas koji je trebao biti obrisan.
Iskreno se ispričavam svima koji su makar na milisekundu pomislili da se radi o pravom oglasu za posao. Poslala sam danas svima poruku, jednu te istu, koja objašnjava isto što sam i ovdje napisala. Vjerujem da većina taj oglas nije shvatila ozbiljno - jer zaista ničeg u njemu nije bilo, ali svejedno, isprika svima koji su se javili i nadam se da ste u međuvremenu pronašli prave oglase za sebe i da ste tamo dobili pozitivne odgovore.
20/4/2021 LjDMC
[Ljudomat: guest posting & content collaboration]
Nastavak na post od prije dva dana pod nazivom Ljudomat od 18/4/2021 📄Arhiva
Otvaram mogućnost suradnje za kreiranje sadržaja za Ljudomat(hr) za one koji se tek počinju baviti digitalnim marketingom. Sudjelovati mogu i oni koji se digitalnim marketingom već bave ako u tome vide neku vrijednost za sebe.
Cilj suradnje: stjecanje iskustva i mogućnost izrade vlastitog portfolia za autore, širenje dobrog glasa o virtualnim asistentima za Ljudomat.
Mogućnosti: kreiranje i recikliranje sadržaja za društvene mreže Ljudomata (koje ćemo zajedno otvoriti), pisanje članaka za Ljudomat, pisanje postova, izrada grafika, izrada videa...
 
Nekoliko osnovnih informacija:
  • Suradnja se ne plaća. Suradnja nije uvod u nešto drugo, bolje, veće.
  • Suradnja se odnosi isključivo na kreiranje digitalnog sadržaja za Ljudomat(hr) koji ne generira profit i nema za cilj prodaju usluga, već promicanje profesije VA i širenje znanja o virtualnoj asistenciji.
  • Suradnja se odvija po principu 'kada želite, koliko želite, sve po dogovoru, željama i mogućnostima' - nema zadanih rokova ni obaveznih očekivanih ishoda.
  • Suradnja se odvija na način da surađujete i s drugima koji žele surađivati na ovaj način. Ako okupimo tim, sva komunikacija će se odvijati transparentno unutar tima, a ne samo 1-na-1.
  • Suradnja će se odvijati u sklopu alata Notion. Za sudjelovanje će svi napraviti osobni besplatni account za Notion (molim da username sadrži ime i prezime).
  • Sastanci (Zoom) će biti iznimno rijetki i služiti će samo za upoznavanje/druženje/slavlje. Sva suradnja, od razrade ideja, dogovora do poliranja će se odvijati u pisanom obliku putem Notiona.
  • Kao autori članaka ćete uvijek biti potpisani, a za sve druge zasluge koje se ne mogu direktno potpisati ćemo potražiti najbolji način da vam te zasluge pripišemo (napomena: osim plaćanja, ni jedan dio ove suradnje neće biti nagrađen u novcu)
  • Svaki komad sadržaja će morati biti odobren prije objave.
  • Slobodni ste uvijek i sami predlagati teme i vrste sadržaja.
  • Principi kojih se držimo: no clickbait, no bullshit, ne stvaramo viralni sadržaj, dajemo konkretne informacije i koristan sadržaj, dijelimo znanje
  • Smjernice i osnovne upute će biti dostupne svima, kao i pomoć oko kreiranja sadržaja.
 
Napomena: Ljudomat(hr) trenutno nema analitiku. Jedini alat koji je zakačen na web je Google Search Console. Pišem ovo za slučaj da je to nekome deal-breaker. Uvođenje analitike nije prioritet.
 
Napomena2: ja nisam stručnjak za digitalni marketing. Sama učim putem i koliko ćete vi učiti od mene toliko ću učiti i ja od vas. Ono što znam rado ću prenijeti dalje, no ne nudim vlastitu ekspertizu o digitalnom marketingu jer je nemam - nudim prostor za stjecanje iskustva i suradnju u stvarnom svijetu i vremenu na stvarnom projektu.
 
Prijave: pošaljite mi poruku u inbox na LinkedInu i napišite što očekujete od ove suradnje i pitajte sve što nije jasno.
 
notion image
21/4/2021 Odmor od dnevnika
Treba mi malo odmora od dnevnika. Vidimo se... kad se vidimo :)

Svibanj 2021

 
23/5/2021 Opet na početku
Zadnji zapis u dnevniku sam ostavila prije više od mjesec dana. Nije mi to bila namjera. Mislila sam tjedan, dva, dok ne sredim ono što gori, pa se vratim ovdje... ali proletilo je vrijeme.
Dogodilo se puno toga.
Službeno smo otvorili Hub 06.05.2021. (što se datuma tiče, ako laže LinkedIn mene, onda lažem i ja vas). Otvoren je Hub u trenutku kad sam javno objavila privremeni web na Notionu i preko njega pozvala virtualne asistente da se prijave.
Isti dan su stigle prve prijave! Na tome sam bila baš zahvalna, jer jedno je ideja, a drugo je praksa. Kad su počeli stizati prve prijave to je bio dokaz da ideja ima smisla.
Sljedećih par dana mi je sva koncentracija otišla na planiranje puta i pripremu prezentacije za LEAP. Krenula sam iz Splita za Zagreb u nedjelju popodne, 09.05.2021. Od kad je krenula korona, ja nisam nigdje putovala i ovom sam se baš veselila. Konačno da mi guzica vidi puta! Osim toga, idem na LEAP. Hej, LEAP! Ne kao publika, nego onako, za ozbiljno. Meni je to još uvijek prilično nestvarno.
U trenutku kad sam iz Splita kretala za Zagreb nisam imala spreman govor. Prezentaciju sam složila tako da kroz tri, četiri cjeline mogu pričati o bilo čemu. Prezentaciju je trebalo poslati unaprijed, a ja sam svoj govor (u glavi) složila dan prije snimanja. Ne zato što sam bila nemarna i što se nisam htjela na vrijeme pripremiti. Nego zato jer sam si nabila ogroman pritisak da to mora biti bolje od obične prezentacije. Zato nije bilo ni jednog bulleta, ničeg da pomogne. Jedna od onih situacija kad sam sebi otežaš život, pa se poslije pitaš što ti je to trebalo.
U apartmanu koji sam iznajmila sam vježbala. Pokušavala vježbati. Nije mi išlo. Dobila sam uputu da govor treba trajati do 20 minuta. Dalje od prvih 5 minuta ni jednom nisam stigla. Krenula sam barem 20-30 puta, snimala samu sebe i oko četvrte minute bi svaki put pukla. Gotovo. Kraj. Nema dalje. Ne valja ništa. Ajmo ponovno. I opet. I opet. I opet. Otišla sam spavati bez da sam došla do drugog slajda, zapela na prvom.
Sljedeći dan ujutro pokušala ponovno. Ista stvar. Dođem do pete minute i katastrofa, ne ide. Spakirala sam se i krenula na snimanje. Nespremna. Ali ajde, barem se obukla pristojno i udobno. Barem mi se tako u tom trenu učinilo. Kasnije na slikama i snimkama je ispalo da izgledam kao mali Rambo nakon što je prestao vježbati. Srećom, kad se snimalo, nisam toga bila svjesna.
U predvorju ispred studija me dočekala Ozana Kešin, jedna od organizatorica. Pitala me kako sam, jesam li nervozna. Koje suvišno pitanje! Ja sam netko tko je nervozan kad snima razgovor s poznatim i dragim ljudima koji mi drže stranu, a di neću bit nervozna ovdje. No Ozana je krenula s pričom. Pitala me o virtualnim asistentima, pravila se da je to iskreno zanima. Kasnije sam tek shvatila koliko je dobar posao odradila. Uspjela mi je nervozu spustiti na prihvatljivu razinu. Bila sam ja nervozna i nakon našeg razgovora, ali puno, puno manje. Hvala Ozana! Ne znam jesi li to odradila planski ili je tako ispalo, ali spasila si me. Još jednom, HVALA Ozana!
I krenulo je to snimanje u kojem nema ponavljanja. Što se snimi iz prvog puta, snimilo se. Kad se sve uzme u obzir, ispalo je dobro. Da, moj engleski je mogao biti bolji. Da, mogla sam se bolje obući. Da, mogla sam reći još barem 5-6 stvari koje nisam rekla, a bilo bi dobro da jesam. Ali bilo je dobro. Ono što me zeznulo tijekom snimanja je bila činjenica da nije bilo sata. Očekivala sam sat ispred sebe koji će mi govoriti koliko je prošlo, a koliko još imam. Toga nije bilo i to sam shvatila u trenutku kad je snimanje krenulo. Uhvatila me panika i tijekom cijelog govora sam kalkulirala. Jel prošlo sad pet minuta? Jel prošlo 10? Trebam li požuriti? Trebam li razvući? Di sam?
To je jedini savjet koji imam za druge - provjerite s organizatorom prije snimanja gdje je sat, ima li ga, i ako ga nema, budite na to spremni. Užasno mi je bilo teško procijeniti koliko je vremena prošlo. Kad sam završila činilo mi se da sam prekardašila i da je ono kad se netko od ekipe dignuo u pozadini da je to zapravo bio znak da moram završiti... no završila sam prije vremena. Nema veze, bolje tako nego previše.
Završilo je. Uspjela sam to snimiti. U komadu. Iz prvog (i jedinog puta). I nakon toga sam izgledala ovako:
LEAP. Preživjela. Jedva.
LEAP. Preživjela. Jedva.
Sad na opuštenije stvari. Jedna od lijepih stvari na tom proputovanju je bila prilika da upoznam ljude s kojima se virtualno znam već neko vrijeme, ali se nikad nismo zaista i upoznali. Od kolegica virtualnih asistentica, do ljudi s kojima sam se povezala preko LinkedIna.
S Irinom sam se našla dan prije LEAPa. Jedan od onih prvih susreta kad imaš osjećaj da se znate već godinama i da ste zadnji put bili na kavi evo prošli tjedan.
Nakon LEAPa sam se našla s odvjetnicom koja mi je par tjedana ranije došla preko preporuke putem LinkedIna i koja me oduševila od prvog kontakta preko telefona. Tko bi rekao da se čovjek toliko može veseliti susretu s odvjetnikom! Budući smo papirologiju za Hub riješile mailom, sad smo mogle pričati o važnijim stvarima: psima!
Osim odvjetnice, taj dan sam upoznala i LinkedIn ekipu i popili smo kavu kod kolodvora. Mariann, Igor i Siniša, hvala što ste došli! Kad sam zvala na kavu, zvala sam da se upoznamo, bez fige u džepu. Al pišem sad ovo za sve one kojima je glupo povezivat se s ljudima s LinkedIna i nalazit se s ljudima kojima ništa ne misliš prodavat - iz te kave je slučajno ispao prvi lead za Go2human Hub i prvi klijent. Klijent nije ni Mariann, ni Siniša, ni Igor, neću imenovati tko je jer je sve još u testnoj fazi i privacy i to, ali da nije bilo te kave ne bi bilo ni tog testiranja.
Dan kasnije sam krenula za Osijek. Kad sam već stigla do Zagreba, zašto ne otići još malo dalje. Slavica i Heidi su mi virtualne kolegice, kao i Irina, već dulje vrijeme i vrijeme je bilo da se upoznamo. Kod upoznavanja, opet ista stvar - ko da se znamo godinama. Upoznala sam i Mariju koja me spasila kad mi je poslala onu ilustraciju virtualnog asistenta par dana prije LEAPa. Dok mi to nije poslala, ja pojma nisam imala ni kako početi!
Osijek je bio za opuštanje. Iako sam svaki dan i radila, sad ipak nešto manje. Išlo se na večeru, na ručak, kavu, a bome i na pivo gdje nam se pridružio i Predrag. Koliko god ja volim virtualu, internet i all that jazz, neke rasprave su ipak bolje uživo!
U Osijeku sam bila dva dana i krenula za Rijeku. Trebalo se upoznat s Teom i drugom krasnom riječkom ekipom. Niccol, Ketrin, Višnja, Rene... jesam nekog zaboravila? Čini mi se da jesam i bit će mi žao. Bit će mi žao jer sam upoznala divne ljude i za sve se nadam da se vidimo nekad opet!
Malo više od 1500km u tjedan dana, puno ljudi, puno smijeha, razgovora i ponešto posla u isto vrijeme, puno svega...
Vraćam se, dnevniče, tebi, jer je ostalo još masu toga za zapisati i ne zaboraviti, a ne ide to kad se ne piše redovito.
 
I opet sam na početku. O tome više sutra.
24/5/2021 Ludost
Kad racionalno gledam ovo što sad radim, čini mi se da moram biti bar malo luda. Problem koji se u svojoj osnovi sastojao od toga da imam previše klijenata (i to vrlo dobrih!) sam krenula rješavati tako da sam sad opet na početku (bez klijenata) i strahujem hoću li i kada i kako ja uspjeti doći do klijenata.
Znam i da nije pametno svoje strahove dijeliti javno. To čitaju i ti isti (potencijalni) klijenti. Klijenti koji kad pročitaju da je mene strah s pravom mogu reći pa onda se ti Sanja lijepo prvo saberi. Nije pametno mirisati na strah. Puno toga nije pametno. A opet, ne mogu fejkat.
Ne mogu se pravit da sve znam, da sve imam pod kontrolom, da mi je sve jasno, da sam sigurna u svaki svoj korak, da znam kako će izgledati sutra. Ne znam.
Mislim, ima puno toga što ja znam. I puno toga što me ipak tjera da idem ludom glavom naprijed. Ja vjerujem da će sve biti u redu. Da je ovo početak. Da je normalno sada biti nesiguran. Vjerujem da imamo dobru stvar. Da ima smisla. Da je pametno. Jel ja to samu sebe tješim?
 
Bilo me strah i prije dvije godine. Ušla sam u priču s virtualnom asistencijom bez ijednog klijenta u rukavu. I nije odmah krenulo. Trebalo je par mjeseci.
 
Sad kad imam dva klijenta na testiranju usluge osjećam taj isti strah, iako realno - u puno boljoj sam poziciji. No i ulozi su puno veći. Više ne radim samo za sebe. Za sebe se znam pobrinuti. Povijest je to pokazala da ću se ja snaći, ako ne iz prve, onda iz druge.
Ali više nisam sama. Sad su tu i kolege i kolegice. OK, za sad samo kolegice. Možda dođe nekad i poneki kolega. I krenulo je polako, slažemo taj posao. Ne samo ja. Slažemo ga skupa. Kad ih vidim kako nekad naprave nešto što ih baš nitko nije tražio, onda mi strahovi postanu puno manji.
Ali je, strah me. Nije mi svejedno.
25/5/2021 Poslovni rastanci
"OK, izgleda da je onda ovo zadnji put da se čujemo..."
 
Instant knedla u grlu. Pa čut ćemo se valjda još nekad. Ovo 'zadnji put', to je zazvučalo tako... konačno. I nekako tužno. No vjerojatno je istina.
 
Oprostila sam se danas s klijentom s kojim sam radila skoro dvije godine. Rastali smo se u dobru, bez ljutnje. Za njih sam sigurna da će za par godina osvojiti svijet. Tu jednostavno nema sumnje. No posljednja slavljenička pošiljka šampanjca s njihove adrese za mene je stigla prošli mjesec. To je to. Nema više.
 
Osjećaj kod takvih poslovnih rastanaka dosta je sličan onomu kod prekida veze. It's not you, it's me. No moramo dalje.
26/5/2021 Prilike
Puno toga što radim danas radim zato jer mislim da će to biti dobro za nešto u budućnosti. To su te neke prilike koje se ukažu i u koje treba sad uložiti nešto vremena i truda, a nema odmah nikakve isplate ni opipljivih rezultata.
Danas su mi se ukazale barem tri takve. Nije tako svaki dan. Ali ima toga dosta.
Dogovori za neke suradnje, edukacije, a sve da bi se kroz x mjeseci i uz pomoć toga postigao neki viši cilj. Za nestrpljivu osobu sam u takvim situacijama jako strpljiva. Ne očekujem ništa preko noći.
 
Ono što je jako fora je što takve prilike otvaraju jedna drugu, pa kad se krene tim putem to samo niče. Dogovoriš jedno, a već popodne to povežeš s nečim trećim i pretvoriš u nešto četvrto, još bolje.
 
Meni je na taj način jako lako raditi, jer rezultati skoro bez greške stignu, samo stignu s odgodom.
 
Ne volim općenita pisanja, volim ja to konkretno, i rado bi i sad napisala točno na što mislim, ali nekako nije u redu prema drugima dok je sve u fazi 'može, ajmo vidjeti'.
Banalan primjer: ako danas napišem jedan podulji članak i uložim u to malo više vremena i truda nego inače, neće rezultat stići odmah nakon što taj članak objavim. Stići će netko po tom članku za 7 mjeseci. Ja ga ne očekujem sutra, a ne očekujem ga ni za 7 mjeseci jer onda već zaboravim na članak. Sutra nemam razočarenja jer nije došao, a za 7 mjeseci će mi biti ugodno iznenađenje.
 
Nek ostane zapisano ovdje kao podsjetnik na dan kad su se otvorile neke prilike.
 
P.S. Sjetila sam se zašto sam prestala pisati dnevnik - bio je ovo dug dan, al neka ga, bolje je pisat, pa makar i umorno nesuvislo.
27/5/2021 Dajte mi lošiji tečaj!
Prijavila sam Hub na jedan mini natječaj, da tako pokrijem bar dio troškova.
Htjela sam u taj natječaj staviti sve ove aplikacije koje koristimo i koje sad plaćam, ali ne ide. Ograničenje je takvo da račun mora biti minimalno 1.000kn, a moje odabrane aplikacije su taman malo ispod.
I ajde, jedva u tom popisu nađem jednu koja mi sad treba u plaćenoj verziji da je malo preko 1.000kn. Prijavim to na natječaj, platim, dođe izvod, gledam i plačem od smijeha.
 
Iznos: 920kn.
 
Nije prvi put da me glava zabolila zbog tečaja, al još nikad mi se nije desilo da me zaboli zato jer mi je tečaj bio prepovoljan 😂
28/5/2021 Prvi račun
Danas sam izdala prvi račun iz Go2human Huba.
Danas smo održali i prvu edukaciju za asistente Go2human Huba.
 
Te velike prve prati i puno malih prvih.
 
Nije sve med i mlijeko. Imamo i kašljucanja. Ipak kad na kraju tjedna podvučem crtu prezadovoljna sam. I da, danas nam je stigla nova prijava asistenta s kojim ćemo probit prvu desetku.
Imamo već više od 10 asistenata u Hubu! Odnosno, imat ćemo čim sutra popijem kavu i riješim sve vezano za tu prijavu. Za danas je dosta.
29/5/2021 Ne volim moranja
Ne volim moranja. Pa ni ona koja su tu za moje dobro. Ni ona koja su pozitivna. Ne volim. Kad nešto takvo krene s 'Moraš... ' dignu mi se dlake na rukama.
Jedno od tih moraš koje je tu za moje dobro i koje je pozitivno je i ono 'moraš izaći iz svoje zone komfora'. Na to instant reagiram kao teenager: Ništa ja ne moram!
Kad udahnem i razmislim u miru, i dalje mislim isto. Pustite moje zone komfora na miru. Ja ću ih širit onda kad ja na to budem spremna. Samo zato što se vama čini da je nešto dobro za mene, ili bilo kog drugog, ne mora značiti da to zaista i jest tako.
 
Otvorila sam blog na privremenom Go2human Hub webu. Zapravo, nisam sigurna hoće li to biti blog, vijesti, svašta po malo. Imam tu sreću da sam nedavno gledala Višnjinu epizodu u kojoj je objasnila da je skroz OK taj dio nazvati nekako drugačije. Ne mora biti blog. I tako nastane 'Želimo ti reći'.
U prvom postu o videu iz prijava i o moranju izlaženja iz zone komfora.
30/5/2021 NPS
Kad sam slagala feedback formu za nedavno održanu edukaciju, stavila sam skalu za odgovore od 0 do 10.
notion image
Na prvi pogled i od 1 do 5 bi bilo dovoljno, a možda je i glupo imati tu nulu na početku, mogla sam krenuti od 1. Htjela sam računati NPS, a za to mi treba skala baš od nula do deset.
NPS iliti Net Pomotor Score mi se čini kao bolja mjera i alat od običnog prosjeka.
 
Izvor za grafiku: https://www.netigate.net/
Izvor za grafiku: https://www.netigate.net/
Na pitanje 'Biste li preporučili ovu edukaciju kolegama i kolegicama?' dobili smo sjajnu prosječnu ocjenu 9,66! Stvarno sjajno, zar ne? Skoro da ne može bolje.
 
Kad za iste rezultate računamo NPS, odnosno koliko bi ljudi zaista preporučilo tu edukaciju, onda dobijemo rezultat 83%.
 
Što je i dalje sjajno, ali otvara pitanje - što možemo bolje?
 
NPS se računa tako da se izračuna postotak promotera, a onda se od njega oduzme postotak detractora.
%PROMOTERS - %DETRACTORS
 
Ni jedna kalkulacija nije magična i ni jedan alat nije dovoljan sam za sebe. Meni je u ovom slučaju draže gledati NPS jer gura naprijed, dok se kod postotka lako uljuljati u razmišljanje da je sve savršeno.
 
Problem NPSa (kao i svakog drugog alata) je u tome što se rezultatima lako manipulira. Sad kad ljudi (asistenti) znaju kako se računa, da mi udovolje, mogli bi lupati samo devetke i desetke. Da radimo u nekom javnom poduzeću to bi mi možda pomoglo, no ovdje mi to može biti samo medvjeđa usluga. Poruka kolegama i kolegicama: ako nije za 9 ili 10, ne lupajte devetke i desetke.
 
Ako se netko sam želi poigrati, a ne računa vam se na ruke (mislim na Excel), ima ovdje online kalkulator:
 
 


 
Go2human Hub  je brand Ljudomata.
Go2human Hub je brand Ljudomata.
U Hubu spajamo virtualne asistente i tvrtke i pomažemo im izgraditi dobar i pouzdan poslovni odnos.

LJUDOMAT, obrt za usluge, vl. Sanja Veletanlić Adresa: Mosećka 50, 21000 Split, Hrvatska OIB: 96547419905 | Email: info@go2human.com IBAN HR0924020061140358347 | Banka: Erste & Steiermärkische Bank d.d.